Blic: Kemal Monteno: "Čola me juče posetio, on je divan čovek"

Zdravko Čolić, koji će 8. marta nastupati u Zagrebu, posetio je kolegu i prijatelja Kemala Montena u Opatiji. Legendarni kantautor iz Bosne i Hercegovine je na rehabilitaciji posle teške operacije srca.

 

- Juče je bio Čola da me poseti. Mi smo stari drugari i mnogo mi je značilo da ga vidim. Razveselilo me je da provedem vreme sa njim, on je divan čovek. Malo smo i prošetali napolju, bilo je lepo vreme - kaže za „Blic“ Kemal Monteno.
 

Iako je njegovo zdravlje ozbiljno narušeno popularni Kemo zvuči raspoloženo i kako nam je rekao, ne gubi nadu da će potpuno ozdraviti:
 

- Evo me ovde na dijalizi u rehabilitacionom centru u Opatiji. Svaki dan imam terapije, sve do operacije koju će doktori izvesti u četvrtak. Rehabilitacija će trajati dvadeset i jedan dan. Bolje se osećam, mada sam još uvek iscrpljen.
 

Monteno se nada da će uskoro i kući, a sve će znati nakon četvrtka, kada mu budu stigli rezultati završnih analiza.

Inače, on je 31. decembra prošle godine preživeo težak infarkt, a potom su mu u bolnici u Zagrebu lekari ugradili trostruki bajpas. Takođe, on ima problema sa bubrezima i trenutno je na dijalizi.
 

Njegovi sarajevski prijatelji Zdravko Čolić i njegov menadžer Adis Gojak prvi put su videli Kemala Montena posle teške operacije. Čola je bio veoma srećan što vidi živog i zdravog kolegu koji mu je napisao nekoliko najlepših evergrin hitova kao što su “Gori vatra” i “Sinoć nisi bila tu”.
 

Inače, Čola se vraća u Beograd iz Hrvatske da bi uskoro u Novom Sadu sa svojim bendom i gudačkim orkestrom otpočeo probe za koncert u Zagrebu. Zdravko Čolić planira da obožavateljima priušti trosatni koncert u zagrebačkoj Areni. Kao njegovi specijalni gosti u Zagreb dolaze bubnjari Dragoljuba Đuričića i gudački orkestar.

Source: Blic 

Novosti: Zdravko Čolić posetio Kemala Montena

PRED spektakularni koncert koji će 8. marta održati u zagrebačkoj „Areni“, legendarni Zdravko Čolić otputovao je u Opatiju, kako bi posetio svog dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Kemala Montena, koji se tamo nalazi na rehabilitaciji. Dvojica jarana srela su se u opatijskom hotelu „Milenijum“ na ručku i u srdačnom razgovoru i uz mnogo smeha proveli ostatak dana. Monteno je početkom godine zbog niza zdravstvenih tegoba bio u zagrebačkoj bolnici „Rebro“, a sada se oporavlja u Opatiji, koju zovu „hrvatskom Nicom“.  

Source: Novosti 

Blic: Zdravko Čolić sa gudačima

Popularni Čola uveliko se sprema za koncerte u Zagrebu i Novom Sadu. Kako saznajemo od zagrebačkih organizatora, koncert u Zagrebu je gotovo rasprodat, prodato je 13.000 ulaznica i sva sedeća mesta. 

Brojni hrvatski glumci, poput Dejana Aćimovića i Tarika Filipovića, sportisti, pevači, pa i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, najavili su dolazak.

 

Zdravka Čolića pratiće desetoćlani bend, a posebno za zagrebački nastup bendu će se pridružiti i gudači. Za zagrebački koncert rade se novi aranžmani nekih popularnih Čolinih hitova. Bubnjari Dragoljuba Đuričića dolaze u Zagreb kao posebni gosti Zdravka Čolića.
 

- Zagrebačka publika je vrlo izbirljiva i kvalitetna. Teško je bilo kojem izvođaču da napuni bilo koji veći prostor za koncerte, a pogotovo najveću dvoranu u Hrvatskoj, zagrebačku Arenu. Nadam se jednako dobrom i posećenom koncertu kao što je to bilo na isti dan pre tri godine. Od Zagreba su lepše samo Zagrepčanke. Dosta sam vremena provodio u Zagrebu, i danas često dolazim, pa mogu to potvrditi. Ako je samo delimično tačno da sam im drag i mio, smatram to velikim komplimentom. Moje zadovoljstvo zbog nastupa u Areni tim je veće - kaže Čolić.

 

Magnet za devojke
 

Na koncertu Zdravka Čolića uvek ima publike svih starosnih grupa, mada najveći broj posetilaca čine upravo žene. Pa samim tim zanimljiv je i SMS koji je Zdravku Čoliću ovih dana poslao njegov prijatelj iz Zagreba, popularni glumac, a koja glasi: “Nekada su me zvale zagrebačke glumice od 53, 54 godine da bi volele da sa mnom idu na koncert, a danas mi prete one od 22, 23 da će me ubiti ako ih ne budem vodio na koncert Zdravka Čolića”. 

Source: Blic 

Komentar: Od Zagreba su ljepše samo Zagrebčanke

Od Zagreba su ljepše samo Zagrepčanke, napisao je davno Zvonimir Milčec, a "potpisuje" to i Zdravko Čolić. Nakon tri godine, omiljeni im pjevač 8. ožujka ponovno dolazi u Arenu. "Lijepo je Milčec to rekao. Divne su to žene. Dosta sam vremena provodio u Zagrebu, i danas često dolazim pa mogu to potvrditi. Ako je samo djelomično točno da sam im drag i mio, smatram to velikim komplimentom. Moje zadovoljstvo nastupa u Areni tim je veće" kaže Čolić. 

Široka bosanska duša  

Od posljednjeg nastupa u Zagrebu snimio je i novi CD "Kad pogledaš me preko ramena", čije su balade "Ljubavnici" i "Pamuk" već veliki hitovi. Koliko god publika traži, toliko sam s njima, stara je Zdravkova deviza pa je logično upitati ga je li spreman pjevati do jutra. 

"Ljudi se umore ako koncert traje više od tri sata. Divan je osjećaj s pozornice slušati kako publika traži još. Uvijek produljim svirku, rijetko pjevam manje od tri sata. Mislim da je to sasvim dovoljno, a sve preko toga bilo bi zamarajuće. Lijepo je znati da te vole, traže, da ne odlaze iz dvorane" ističe. 

Rado bi se, kaže, družio i s fanovima, no to je prilično teško organizirati. Priliku da s dragim ljudima koje dugo nije vidio sjedne nakon koncerta ne propušta. Ali to je, govori, uzak krug ljudi s kojima se tada ispriča, zabavi. 

S nostalgijom priča o 70-ima kada je već bio velika zvijezda i izdao album "Ti i ja". Već 1976. pred njim je bio prvi nastup u Zagrebu. Pamti ga i danas. 

"Davorin Popović s Indexima i ja radili tada smo zajedno. Prvi, veliki, ozbiljni nastup u Domu sportova. No, dan prije menadžer nam je zakazao gažu u Vižinadi, malom istarskom mjestu pokraj Poreča. U Zagreb sam htio doći dan prije, odmoriti se i pripremiti za koncert pa sam pobjegao u neki lokalni kafić i prepustio cijelu svirku Indexima. Nisam htio pjevati jer sam se štedio za Zagreb. Više od tisuću ljudi počelo je trgati rasvjetu, zvučnike, vikati. Vlasnik te opreme i moj menadžer došli su u taj kafić, molili da otpjevam barem jedan set pa me potom odmah voze u Zagreb. Stići ćeš se odmoriti, obećavali su, a ja nisam prihvatio. Došao je i lokalni organizator, uspaničen, na rubu suza, zapomagao da će mu publika uništiti dvoranu. Onda sam pokleknuo i požurio kroz mrak u dvoranu. Pritom sam se uvalio u neko blato, uprljao i traperice i cipele. I tako blatnjav popeo sam se na binu. Otpjevao sam pola sata i insistirao da me voze u Zagreb jer se moram naspavati i odmoriti. Takvo sam poštovanje imao prema Zagrebu i toj publici" govori Čolić. 

Obilazio bi u to doba kultna zagrebačka mjesta. Ne zna broj zagrebačkih birtija i restorana u kojima bi znao zaglaviti. Kafanska, restoranska druženja uz živu glazbu uvijek su mu bila draža od diskoteka. No, u neko doba noći tada kultni Saloon bio bi nezaobilazan. A i galantni Zdravko, kojeg i danas bije glas da je lake ruke, na bančenju nije štedio. Kruži priča da je znao cijeli honorar od nekog nastupa, a riječ je o desecima tisuća ondašnjih njemačkih maraka, potrošiti u jednoj noći. Njegovim ulaskom u restoran konobari bi unaprijed zadovoljno trljali ruke. 

"Kad imam, volim potrošiti na drage ljude, podijeliti s njima lijepe trenutke. Tada nisam imao obitelj, a zarađivao sam solidan novac za ono doba. U estradu sam rano ušao, sa 17 godina počeo zarađivati. Financirao sam se, davao doma, a bilo je uvijek i za društvo. Znao je otići cijeli honorar, ponekad i više. Ovisilo je koliko je ljudi bilo. Mislim da je to stvar sredine u kojoj sam odrastao. Rijetko će koji Bosanac izaći, a da nema za počastiti. Ako nema novca, radije će ostati doma. Imao sam, trošio i nikad požalio" kaže široka bosanska duša. 

Iako su za njim ludjele sve žene bivše Juge, ne smatra se slamateljem ženskih srca. U životu je imao, kaže, tek tri dulje veze, od kojih je jedna završila brakom sa suprugom Sandrom. 

"Drage su mi bile i one strastvene, kratke veze. Kačio sam se na strast, koja nije nužno povezana s ljubavi. Jedna takva noć ili možda samo pogled znao mi se duboko urezati u sjećanje. Imao sam divnih trenutaka, susreta pa i kratkih veza koje su ostavile pečat. To je moj temperament. Odvojio bih jedno od drugog, te tri duge veze od strasti. Možda su mi čak i draže te "blic" veze. Ponekad bih se osjećao kao da smo proživjeli cijeli život u tih nekoliko sati" govori. 

Vrijeme je to koje, priča, pamti po nonšalantnom življenju. U Dalmaciju bi, prisjeća se, dolazili bogati europski gosti, skupi su se auti mogli vidjeti po Istri, Makarskoj rivijeri, Zadru, Dubrovniku. 

"Ta druženja, življenje... Sve je bilo poštenije. Mogu se danas uvući u društvo mlađe generacije, ali nedostaju mi ondašnja druženja. Nema više klinaca s gitarom po parkovima, vrijeme je učinilo svoje. Nije to nostalgija, posebice ne jugonostalgija. Naprosto glad za ljudskim dignitetom, poštovanjem, pristojnosti življenja" ističe. 

Nakon albuma "Ti i ja", uslijedili su i kultni "Ako priđeš bliže", "Zbog tebe", "Malo pojačaj radio", "Šta mi radiš", "Ti si mi u krvi"... Tijekom gotovo 40-godišnje karijere suradnike nije mijenjao. S Kornelijem Kovačem, Đorđom Novkovićem i Kemalom Montenom dijelio je i tuge i veselja.  

Neke veće mladalačke ludorije ne pamti, nema se čega danas sramiti, hvatati za glavu. 

"Nikad nisam bio enfant terrible. Bio sam odličan đak u školi, roditelji su se hvalili mnome. Ali u gimnazijskim bih danima s društvom sjeo na vlak pa se iz Sarajeva uputio u Trst. Tamo bismo cijeli dan hodali, kupovali, jeli pizzu, pili kavu i onda se navečer doma vratili pognute glave. Tada nije bilo mobitela, moji nisu imali pojma gdje sam. Ostavio bih im tek neku nejasnu poruku. Više su se puta nasekirali što se ne javljam" – govori. 

Prije deset godina i sam je postao roditelj kćeri Une, a pet godina nakon nje stigla je i Lara. Strahuje li da bi i njegove kćeri jednom takvo što mogle raditi? 

– "Naravno da se toga bojim. Kad sam bio mladić, sve je bilo sigurnije, jača policija, nije bilo toliko kriminala, droge, manje se konzumirao alkohol. Sve je bilo umjerenije, pod kontrolom, a moji su ipak strahovali. Ja danas još i više, posebice jer imam djevojčice. Čini mi se da je sa sinovima sve lakše. Kod ženske djece i strahovi su puno veći. Ne mogu ni zamisliti da mi to cure naprave" kaže. 

A kad je riječ o kćerima, priznaje da je popustljiv otac. I Una i Lara sjest će mu u krilo, pomaziti se s njim, ali, ističe, samo kad one to požele. 

"Ne mogu na njima trenirati strogoću. Obje me vrte oko malog prsta, posebno kad im nešto treba kupiti. Kako ja kao klinac štošta nisam imao, nikad ih ne odbijem. Kad nešto požele, najviše vole tatu. Sa mnom im je lako, teže im je s mamom. Supruga me često kritizira da ne smijem tako, da moram biti na njezinoj strani, a ja curama ne mogu reći "ne"  - govori. 

Već sada su ponosne na oca i nerijetko zajedno gledaju snimke njegovih nastupa. A na njima bude i sto tisuća ljudi, primjerice na Ušću, 80.000 na beogradskoj Marakani, Koševu. Unatoč impresivnim brojkama, smatra kako je veliki uspjeh napuniti svaku dvoranu, posebice zagrebačku Arenu. 

"Zagrebačka je publika vrlo izbirljiva, kvalitetna i teško je bilo kojem izvođaču napuniti je. Posebice danas kad se jedva izdvoji za ulaznicu. Uspjeh je tim veći ako se i ponovi" ističe. 

Kad se popne na pozornicu, sretan je što pred sobom vidi uglavnom mlade ljude. Ima, kaže, i onih srednjih godina, starijih, ali na tribinama. 

"Čini mi se da je najviše 20-godišnjaka i baš ti koji stoje u prvim redovima, daju onu energiju koja treba svakom pjevaču. Raduje me što znaju sve pjesme, i nove i stare, što osjetim uzbuđenje u tim glasovima" kaže. 

Iako je dugo na estradi, još ima trenutaka kad se na pozornici naježi. Na zadnjoj je turneji, primjerice, otvarao koncerte pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", kojom je davnih godina pobijedio na sarajevskom Šlageru sezone. 

"U Hrvatskoj je ta pjesma manje popularna. Dugo je nisam pjevao, a to je moja prva solistička pjesma. Kad je zapjevam, u mislima se vratim u Sarajevo, na ondašnji Šlager sezone. Vrate se stare slike i tada me štrecne, izazove u meni emociju, stvori neku napetost. Valjda te prve pjesme u svakoj karijeri ostave najupečatljiviji dojam" govori Čolić. 

I dok danas neki novi klinci baš u njemu gledaju idola, on sam rado govori o svojima. Kao junior je u "Željezničaru" bio golman, trenirao je atletiku, a pomalo se bavio i glumom.  

Elvis i drug Tito  

"Moji su idoli bili sportaši, divili smo se nogometašima, Aci Ferhatoviću. Bio sam vezan i uz američku scenu. Ujutro bih išao u školu, a popodne u kino gledati Elvisove filmove, i to na sve tri projekcije, od 16, 18 i 20 sati. Nakon samo dva dana znao bih sve pjesme i izvodio ih pred društvom. Voljeli smo i druga Tita, tada je bio naš život" prisjeća se. 

Danas kad Hrvatska ili Srbija igra protiv Bosne, najsretniji je kad je rezultat" neodlučan. 

"Najbolje je kad nitko ne pobijedi, tad je najmanje naboja" kaže Čola.

Nakon burnih 40-ak estradnih godina ipak se, priznaje, malo smirio. Nakon nastupa, istina, ne trči odmah kući, ali ni ne banči kao nekad. Obiteljski život ga je promijenio.

"Kao pravi horoskopski Blizanac našao sam kompromis. I dalje mislim da se čovjek ničeg ne treba odricati. Više ne izlazim svaku večer na lumperajke. Obiteljskom čovjeku je mjesto doma, ali kad se radi koncert, turneja... podrazumijeva se da ću zaglaviti na tim druženjima. Još imam i snage i energije, pa zašto ne? Volim to. Našao sam zlatnu sredinu, što je u ovim godinama najpristojnije" zaključuje Čolić.

Source: Komentar 

Novosti: Čola se priprema u Novom Sadu

Legendarni Zdravko Čolić, koji će 8. marta održati koncert u zagrebačkoj "Areni", okupio je u sredu svoj osmočlani bend (gitaristi Vladan Vučković Paja i Branko Koprivica, basista Milan Sarić Sare, klavijaturisti Žika Filipović i Aleksandar Banjac, bubnjar Marko Kuzmanović, saksofonista Nikola Demonja i trubač Dragan Ristevski) u Novom Sadu, kako bi održali probe pred spektakl koji će upriličiti Zagrepčanima posle tri godine. Na nastupu u Zagrebu pridružiće mu se bubnjari Dragoljuba Đuričića. 

- Zagrebačka publika je vrlo izbirljiva i bilo kom izvođaču je teško da napuni najveću dvoranu u Hrvatskoj, pogotovo danas kad se jedva izdvoji za ulaznicu - kazao je Čola nacionale, koji se nada jednako posećenom koncertu kao što je to bilo za Dan žena 2009. godine. 

Na pitanje hoće li mu "purgerke" i ovog puta na binu bacati brushaltere i donji veš, Zdravko odgovara: 

- Od Zagreba su lepše samo Zagrepčanke!  

Source: Novosti

Balkanmedia: Hrani patke, grudva paparazze i pije kuvano vino!

Zbog skoro pa sibirske hladnoće, koja poslednjih nedelja ledi krv u žilama, ne trpe samo ljudi već i životinje, a toga je očigledno svjestan i Zdravko Čolić, koji je po ciči zimi nahranio jato pataka. 

U želji da pernate miljenike koliko-toliko spase od posljedica niske temperature, Zdravko je sa punom činijom hljeba i kukuruza hranio gladne patke, kojima je ovo bila prava poslastica. 

 Čola je potom otišao u obližnji restoran, u kojem ga je čekalo društvo. Kuvano vino najveći je užitak u ovim zimskim danima, ne čudi što je posegao upravo za tim napitkom kako bi se zgrijao. Nakon ispijanja božanskog nektara, Čolić i njegovo društvo spazili objektiv fotografa jednog beogradskog dnevnog lista, koji je za njim stigao čak na Zlatibor pa je Čola napravio naprvio i nekoliko grduvi kojima je "gađao" paparazze. Čolić je pokazao da u njemu još uvijek dominira dječački duh i nakon grudvanja pozvao novinare i fotoreportere da mu se pridruže kako bi se malo zgrejali i popravili cirkulaciju. 

 I ko zna kako bi se njihovo druženje završilo da je potrajalo duže, ali je najpopularniji pjevač na Balkanu morao da ide na probu, gdje ga je čekao bend, jer se uveliko sprema za koncert koji je zakazan za 8. mart u zagrebačkoj "Areni". 

Source: Balkanmedia 

Gloria.hr: Intervju sa Zdravkom Čolićem

Nije loš ovaj naš tata, zaključila je petogodišnja Lara, mlađa kći Zdravka Čolića (60), komentirajući njegov novogodišnji nastup na glavnom trgu srbijanskog rudarskog gradića Bora. Iako joj se svidjelo kako tata pjeva i skakuće po pozornici, nije dugo izdržala pa je blaženo zaspala u naručju mame Sandre(47). No, zato je njezina starija sestra Una (10) euforično plesala, pljeskala i pjevala do kraja koncerta, a potom su je jedva zadržali da ne otrči na pozornicu i baci se ocu u zagrljaj.

- Una je hiperaktivna na mene, smješka se Zdravko Čolić dok u opuštenom ambijentu svog omiljenog restorana Devetka, skrivenog usred beogradskog parka Košutnjak, prepričava kako je s obitelji dočekao Novu godinu. Sutradan, kaže, dok su mu supruga i kćeri još spavale, s rudarima se spustio 650 metara pod zemlju.

- Prvi sam put bio u rudniku. Silazak u utrobu zemlje bio mi je fantastično iskustvo, a i rudarima je bilo drago. Na kraju smo nazdravili domaćom rakijicom, da speremo prašinu, opisuje Čola koji, kamo god dođe, s neviđenom lakoćom sklapa prijateljstva i ljudima ostaje u dragoj uspomeni. Susret s njim učas se može pretvoriti u pravi teferić, zabavnu sjedeljku uz iće, piće, zanimljive priče i urnebesne anegdote. 

Za nedavnog Svjetskog rukometnog prvenstva u Beogradu njegov susret s Milanom Bandićem i Duškom Ljuštinom također je završio veselim druženjem u glasovitoj skadarlijskoj kavani ''Tri šešira''.

Kakav je u privatnim druženjima, takav je Zdravko Čolić i na sceni, dječački šarmantan, neposredan, srdačan i iskren, pa nije čudno što je već 40 godina miljenik publike od Vardara do Triglava. Publika ga željno očekuje i u Zagrebu, gdje će 8.ožujka u Areni održati svoj prvi veliki ovogodišnji koncert. Osim već provjerenog hit-repertoara,u Zagrebu će na Dan žena otpjevati i nekoliko uspješnica sa svog posljednjeg albuma ''Kad pogledaš me preko ramena''. Sarajevski pjevač s beogradskom adresomada se da će ga supruga i kćeri gledati i u zagrebačkoj Areni.

Znaju li Una i Lara vaše pjesme?

- Znaju djelomično, ali pola toga ne znaju, niti djecu forsiram s ti mojim pjesmama. Više ih zanimaju moderni hitovi, techno, ali raduju se kad ih povedem na koncert, prije svega zato što putuju i upoznaju nove ljude. Una je već velika, voli pjevati i skakati, voli se slikati, a Lara obično zaspi na pola koncerta.

Kakva je Una u školi?

- Ide u 4. razred privatne osnovne škole i odlična je učenica, bistro je dijete. Četiri godine učila je balet, išla malo na karate, a sada pleše zumbu. Puna je energije i mora je negdje ispucati,inače smo svi u kući nadrljali.

Pokazuju li djeca sklonost da krenu vašim stopama?  

- Ne bih to volio, čak nastojim umanjiti im taj poriv, no ako je nekome suđeno da zvarši na sceni, to samo uzađe...Isto kao što se kod mene dogodilo. Ali da ih kao roditelj guram na scenu, to nikako. 

Jeste li strog ili popustljiv otac? 

- Ja im ništa ne bih zabranio, što je prirodno, jer sam stariji otac, ali tu je majka koja vodi računa o disciplini.

Koja se vaša pjesma najviše sviđa Sandri?

- Baš neki dan sam je pitao, pa kaže neke od ovih starih, ''Loše vino'', Ti si mi u krvi'', ''Tvoje oči''...Ona je bila osječka rokerica, pratila je drukčiju glazbu.

Znači li to da ste joj se više svidjeli kao muškarac nego kao pjevač?

- Pa,mislim da je tako bilo. U moju pjevačku priču morala je ući, htjela-ne htjela.

Puštate li joj svoje nove pjesme i zanima li vas što ona misli o njima?

- Kako da ne, njezino misljenje mi je vazno, jer i ona ima sluha. 

Komentira li vaše nastupe?

- Njoj je najvažnije kako se osjećam, a ne kako sam nešto otpjevao.

Zna li vaša supruga sve o vama ili ste joj nešto prešutjeli?

- Naravno da zna, s njom dijelim sve u životu. Ispričam joj ja sve čega se sjetim, ali mnogih stvari se ne mogu sjetiti, dugačak je život bio. Ako bi me pitala, ja bih joj sve rekao.

Koliko ste dugo zajedno?

- Upoznali smo se u Brelima 1989., dakle skoro 23 godine.

Čime vas je osvojila?

- Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, vidiš neku dobru emociju, da je nekome stalo do tebe. To ne mogu objasniti, jer može biti najljepša i najpametnija žena poa jedva čekaš da odeš od nje. Neka energija, neka viša sila jednostavno određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Imao sam nekoliko žena u životu koje su mi bila jako bliske, ali s njima nisam ostao, a sa Sandrom jesam. Mislim da je to neka posebna dimenzija, kao da su se naše aure prepoznale. Naravno, bitno je da te žena razumije i tolerira neke stvari. Na primjer, ja ne volim ako netko odmah hoće da šefuje. Mislim da žena mora tolerirati muškarca, a muškarac će joj to vratiti na drugi način.

Oko čega se najčešće prepirete?

- Oko toga što djeca smiju, što ne smiju. Nemoj ovo,pazi ono...ja se tu uopće ne snalazim. Sandra je stroga higijeničarka i ako u kući ne skinem cipele, nastaju problemi. Ali stvarno nemamo nekih nesuglasica u braku. Po tome sam se trebao i ranije oženiti, nije to ništa teško. Nekima sve smeta, ne mogu gledati ženu u kući s viklerima, a meni baš ništa ne smeta. Što sam stariji, sve sam tolerantniji, sve mi je dobro, samo da je zdravlja. 

Je li Sandra ljubomorna?

- Ne znam, nismo nikad pričali o tim stvarima. Ne vjerujem da to kod nje postoji, nema razloga.

Jeste li vi ljubomorni?

- Vjerojatno bih bio da sam za to imao povoda. 

Je li Sandra imala neugodnosti zbog vaše popularnosti?

- Jednom ju je nožem napala neka moja obožavateljica i zarezala je po licu. Drugih većih neugodnosti nije imala, jer se ne eksponira, nije taj tip, a i ja smatram da ženu i djecu treba ostaviti po strani od javnosti.

Jeste li saznali tko je bila ta napadačica?

- Neka iz Beograda, vjerojatno bolesna. Nekoliko puta su je saslušavali, ali ne znam što je dalje bilo s njom. I bolje da ne znam.

Gdje živite u Beogradu?

- Već šest godina smo u kući na Dedinju, ali mislim da ćemo se uskoro preseliti. Ne tražim veći prostor, nego mirniju okolinu. Najviše bih volio živjeti negdje na periferiji.

Koliko supruzi pomažete oko djece i kućanstva?

- Ne razumijem se baš u kućanske poslove. Sandra ne radi, to je njezin izbor, pa je normalno da se više brine o djeci i kući. Ja joj nisam neki teret. Imam neke svoje navike, ali oko mene ne treba puno obigravati. Mislim da muškarac treba zarađivati, a ženi prepustiti odgovornost za kuću, jer žene to bolje rade. I moja majka je bila ta koja je vodila kuću, tata je radio u policiji, a ona je svu svoju energiju posvetila odgoju djece.

Kakva je Sandra kuharica?

- Dobro kuha, kao sve Slavonke. I moja punica odlično kuha, od nje je naučila.

Koliko često posvećujete tazbinu u Osijeku?

- Ne baš često, bio sam nekoliko puta. Češće odem u Zagreb, gdje znam više ljudi.

Jesu li vas zagrebački prijatelji već počeli ''žicati'' karte za koncert u Areni?

- Taj dio priče više ide preko mog brata Dragana nego preko mene. Poznat je i omiljen u mnogim krugovima, svima rado izlazi ususret, pa je on najveći problem menadžerima i onima koji se bave prodajom karata.

Što radi vaš brat?

- Dragan, svi ga znaju pod nadimkom Gabaš,je četiri godine mlađi od mene, završio je ekonomski fakultet kao i ja i jedno je vrijeme bio sa mnom u plastičarskom biznisu, koji smo imali u Zagrebu. Poslije se bavio ugostiteljstvom, a u zadnje vrijeme dobro mu ide trgovina mesom. U Zemunu ima mesnicu, a u Beogradu par ćevapdžinica s originalnim sarajevskim ćevapima prema receptu čuvenog baščaršijskog ćevapdžije Hodžića. Sarajevski ćevabdžije teško odaju svoje tajne, međutim, on je to svojim osobnim šarmom uspio dobiti. Prošle jeseni oženio je sina Harisa pa sam i ja morao pjevati na svadbi.

Gdje je bila svadba?

- U hotelu Europa u Sarajevu. Nećak mi se oženio Zagrepčankom, zove se Petra, a žive u Sarajevu. Mene su gurnuli da pjevam, morao sam, iako to ne volim. Na svadbama volim uživati, a ne pjevati. Bile su dvije muzike na toj svadbi, lijepoj i ugodnoj, koje su svirale dosta moderan repertoar, a ja i Halid Bešlić otpjevali smo nekoliko od svojih stvari.

Pokušavaju li vas i drugi dobiti da im pjevate na svadbama?

- Ima pokušaja, ali neuspjelih. Nisam to nikad radio. Na svadbama volim biti gost, pa kao gost mogu i nešto otpjevati, ali ne za lovu. Ne kažem da to ne treba raditi, i za najveće svjetske zvijezde postoji cjenik, ali to jednostavno nije moj način. Sjećam se da je Kićo Slabinac, koga jako volim, sjajno radio svadbe. Ja sam tek počinjao, imao neke hitiće poput ''Gori vatra'', i Kićo meni kaže: ''Čola, hajde ti sa mnom. Dobit ćeš lovu, a ne moraš pjevati, samo sjedi, jedi, pij i smješkaj se.''Obožavam ga, ali sam mu urekao da ja to ne mogu jer me sramota.

Bilježite li svoje dogodovštine?

- Nikad ništa nisam bilježio, a ponekad mi dođe žao, jer život mi je bio nevjerojatno bogat izvanrednim događanjima i ljudima. Moje malo poduzetništvo u Zagrebu, to bi mogla biti zasebna knjiga. Kakvih je tu bilo likova! To bi bio bestseler, veći nego autobiografija. 

Čuvate li pisma obožavateljica?

- Na žalost, ne. U našoj garaži na Grbavici bilo je na stotine tih pisama, koja su trebala da se pretoče u neku knjigu i album, ali kad je došao rat, sve je to potrošeno za loženje. Ljudi se nisu imali čime grijati, pa su i ta pisma otišla u dim. I moja prva gitara je izgubljena.

Na pozornici su vas često gađali grudnjacima. Je li vam ikad doletjelo nešto teže?

- U Nikšiću su me 1985. pogodili kamenom u glavu. Klinci s treće tribine stadiona Sutjeska bacali su kamenje po bini, tada je to bilo u modi, i jedam me strefio.

Jeste li prekinuli koncert?

- Srećom, bila je zadnja pjesma, pa sam je otpjevao do kraja, a poslije su me odveli na šivanje čela. 

Ima li vas na facebook-u?

- Ja nemam svoj profil, a lažnih Zdravka Čolića ima koliko hoćeš. Inače, ne volim sjediti za kompjutorom.

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Volim izaći sam u šetnju u prirodu, to mi je najbolji odmor, onda uđem u neku kavanicu, popijem pivo i vratim se kući. Imam sobu u kojoj je nekoliko gitara i klavirčić, to je kao moja radna soba, gdje se volim osamiti i skladati ili slušati muziku. Uzmem gitaru, prođem kroz neke melodije, nešto mi padne na pamet pa zabilježim, to me isto odmara.

Pjevate li pod tušem?

- Nisam taj tip. Ne volim pjevati mimo pozornice, i kad mi netko u društvu kaže ''hajde,pjevaj'', to mi je gore nego da me udariš maljem po glavi. Volim se pridružiti kad svi pjevaju, na primjer u kavani uz tamburaše, to mi je lijepo.

Da prestanete nastupati, biste li mogli živjeti od minulog rada? 

- Nekako sam zakržljao u stjecanju imovine, kao i većina nas koji smo odrasli u socijalizmu. Bez obzira što smo diplomirani ekonomist, bolje sam počeo ekonomizirati tek kada sam dobio djecu, ali koliko god čovjek štedio, ne može se steći velika lova. U našim relacijama se od muzike nitko nije obogatio, ali se moglo fino živjeti.

Vašem glasu je 60 godina. Osjećate li neke promjene?

- Zasad nemam problema s glasom, naprotiv, nekako je postojaniji glas što si stariji, pogotovo u dubokim registrima, a visina je ostala. Jedino me sezonski muči alergijski sinusitis, a da nije toga, bilo bi savršeno. To je kao neki Božji dar.

Kako ste proslavili 60. rođendan?

- S prijateljima u jednom klubu, ništa posebno, nije bilo nikakve lumperajke. Što smo stariji, sve manje slavimo.

Plaše li vas godine?

- Nikada nisam o tome razmišljao, ne zato što se plaši nekih godina nego nije mi prirodno da se čovjek time opterećuje. Pun sam energije i osjećam se kao da mi je pola manje od ovoga što imam. Jedino kad vidim koliko su mi djeca mala, onda se malo prepadnem pa kontam-joj, samo da sam zdrav dok djeca ne stanu na svoje noge. Tu se čovjek malo zabrine i to te malo štrecne, kontaš, što se nisi oženio s 25, ali to je, eto, Božja volja i sudbina. Iz ove kože ne mogu pobjeći.

Jeste li, zbog profesije, ikada razmišljali o estetskoj operaciji?

- To ne bih mogao, pobornik sam prirodnog izgleda. Mislim da takvi zahvati remete energetsku ravnotežu organizma, izazivaju lošu energiju i na kraju se ljudima obiju u glavu. Dobra vježba i obična kozmetika puno su bolji od estetske operacije.

Kakvu kozmetiku koristite?

- Imam suhu kožu i moram je mazati, a moja omiljena krema je najjeftinija Nivea. Nije to reklama, nego Nivea kao da je za mene izmišljena, a najbolje mi godi i pokazala se veoma uspješnom.

Imate li još pločice na trbuhu?

- Trbuh mi je sada ugodno popunjen. Mi hedonisti baš ne možemo težiti pločicama na trbuhu, ali i dalje sam u odličnoj kondiciji.

Kakve vas emocije prolaze kada gledate stare snimke? Osjetite li ponekad žal za mladošću?

- Simpatično mi je, jer sve izgleda nekako naivno, ali ne razmišljam o tome kako sam bio lijep i mlad. Ja sam druga vrsta muškarca, kod mene je sve obrnuto. Ja sam se tek sada zagrijao: imam više energije nego prije, mogu dulje pjevati, više trčati, sve više ljudi mi dolazi na koncerte. U zadnjih 15 godina, gdje god da pjevam, sve je puno.

Jeste li s godinama postali i bolji ljubavnik?

- Ne bih o tome.

Source: Gloria.hr 

Gloria.hr: Prepoznao sam auru svoje supruge

Nije loš ovaj naš tata – zaključila je petogodišnja Lara, mlađa kći Zdravka Čolića (60), komentirajući njegov novogodišnji nastup na glavnom trgu srbijanskog rudarskog gradića Bora. Iako joj se svidjelo kako tata pjeva i skakuće po pozornici, nije dugo izdržala pa je blaženo zas­pala u naručju mame Sandre (47). No zato je njezina starija sestra Una (10) euforično plesala, pljeskala i pjevala do kraja koncerta, a potom su je jedva zadržali da ne otrči na pozornicu i baci se ocu u zagrljaj.

Kakav je u privatnim druženjima, takav je Zdravko Čolić i na sceni – dječački šarmantan, neposredan, srdačan i iskren – pa nije čudno što je već 40 godina miljenik publike od Vardara do Triglava. Publika ga željno očekuje i u Zagrebu, gdje će 8. ožujka u Areni održati svoj prvi veliki ovogodišnji koncert. Osim već provjerenog hit-repertoara, u Zagrebu će na Dan žena otpjevati i nekoliko uspješnica sa svog posljednjeg albuma “Kad pogledaš me preko ramena”. Sarajevski pjevač s beogradskom ad­­resom nada se da će ga supruga i kćeri gledati i u zagrebačkoj Areni.

Koja se vaša pjesma najviše sviđa Sandri?

- Baš neki dan sam je pitao, pa kaže neke od ovih starih, “Loše vino”, “Ti si mi u krvi”, “Tvoje oči”… Ona je bila osječka rokerica, pratila je drukčiju glazbu.

Koliko ste dugo zajedno?

- Upoznali smo se u Brelima 1989., dakle skoro 23 godine.

Čime vas je osvojila?

- Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, vidiš neku dobru emociju, da je nekome stalo do tebe. To ne mogu objasniti, jer može biti najljepša i najpametnija žena pa jedva čekaš da odeš od nje. Neka energija, neka viša sila jednostavno određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Imao sam nekoliko žena u životu koje su mi bile jako bliske, ali s njima nisam ostao, a sa Sandrom jesam. Mislim da je to neka posebna dimenzija, kao da su se naše aure prepoznale. Naravno, bitno je da te žena razumije i tolerira neke stvari. Na primjer, ja ne volim ako netko odmah hoće da šefuje. Mislim da žena mora tolerirati muškarca, a muškarac će joj to vratiti na drugi način.

Koliko supruzi pomažete oko djece i kućanstva?

- Ne razumijem se baš u kućanske poslove. Sandra ne radi, to je njezin izbor, pa je normalno da se više brine o djeci i kući. Ja joj nisam neki teret. Imam neke svoje navike, ali oko mene ne treba puno obigravati. Mislim da muškarac treba zarađivati, a ženi prepustiti odgovornost za kuću, jer žene to bolje rade. I moja majka je bila ta koja je vodila kuću, tata je radio u policiji, a ona je svu svoju energiju posvetila odgoju djece.

Čuvate li pisma obožavateljica?

- Na žalost, ne. U našoj garaži na Grbavici bilo je na stotine tih pisama, koja su trebala da se pretoče u neku knjigu i album, ali kad je došao rat, sve je to potrošeno za loženje. Ljudi se nisu imali čime grijati, pa su i ta pisma otišla u dim. I moja prva gitara je tako izgubljena.

Na pozornici su vas često gađali grudnjacima. Je li vam ikad doletjelo nešto teže?

- U Nikšiću su me 1985. pogodili kamenom u glavu. Klinci s treće tribine stadiona Sutjeska bacali su kamenje po bini, tada je to bilo u modi, i jedan me strefio.

Vašem glasu je 60 godina. Osjećate li neke promjene?

- Zasad nemam problema s glasom, naprotiv, nekako je postojaniji glas što si stariji, pogotovo u dubokim registrima, a visina je ostala. Jedino me sezonski muči alergijski sinusitis, a da nije toga, bilo bi savršeno. To je kao neki Božji dar.

Bojite li kosu?

- Imam vrlo malo sijedih, a pokrivam ih preljevom za kosu, moram to zbog profesije. Ostalo je sve maksimalno prirodno.

Kakvu kozmetiku koristite?

- Imam suhu kožu i moram je mazati, a moja omiljena krema je najjeftinija Nivea. Nije to reklama, nego Nivea kao da je za mene izmišljena, najbolje mi godi i pokazala se veoma uspješnom.

Imate li još pločice na trbuhu?

- Trbuh mi je sada ugodno popunjen. Mi hedonisti baš ne možemo težiti pločicama na trbuhu, ali i dalje sam u odličnoj kondiciji.

(Skraćena verzija velikog intervjua sa Zdravkom Čolićem, izdanje br. 893.)

Source: Gloria.hr

Gloria.hr: Zdravko Čolić za čitateljice Glorije najavio koncert ljubavi

Glazbena legenda Zdravko Čolić (60) dolazi u Zagreb 8. ožujka i priprema svojoj publici najljepši dar za Dan žena, vrhunski koncertni spektakl s pomno osmišljenim scenarijem i odličnim pjesmama s aktualnog albuma ‘Kad pogledas me preko ramena’. Sudeći po dosadašnjoj prodaji, Arena Zagreb bit će ispunjena do posljednjeg mjesta, a najveći obožavatelji već su osigurali svoja mjesta blizu pjevača jer su ulaznice za Fun Parter i VIP lože rasprodane.

Organizator priprema brojna iznenađenje za publiku u dvorani, ali i na samim ulazima u dvoranu. Jedna od mnogih iznenađenja su “slatka mjesta u dvorani”. Mozda baš vi postanete vlasnik sretne ulaznice koja vodi na jedno od 10 slatkih mjesta u Areni. Uz poklon iznenađenja čekat će vas i CD/DVD Zdravka Čolića.

Ulaznice za koncert u Areni Zagreb u prodaji su i mogu se kupiti po cijeni od  130 kuna za parter i mjesto na gornjoj tribini. Cijena ulaznice na donjim  tribinama je  150 kuna. Mjesto na tribini uz Vip hospitality uslugu stajat će 250 kuna. 

Source: Gloria.hr 

Avaz: Novi album objavit ću krajem godine

Imam nekih melodija, potraga je za dobrim idejama

Zdravko Čolić otvorio je 2012. godinu onako kako on najbolje zna - odličnim koncertima. Tako je proteklog vikenda ova zvijezda u Salcuburgu priredila lijepu muzičku večer, a potom je uslijedilo druženje sa publikom. Iako se u vrijeme između koncerata pokušava držati van dometa javnosti i u okruženju porodice i prijatelja, Čola je rado pristao govoriti za "Dnevni avaz". U ekskluzivnom intrevjuu najavio je nastavak turneje "Kad pogledaš me preko ramena", koju je otvorio u rodnom Sarajevu u julu 2010., te nam je otkrio kako radi na novom albumu i kada će ga objaviti.

Zagrebačka Arena

Pred Vama je još jedna velika muzička priča - koncert u zagebačkoj Areni 8. marta, tačno tri godine prije prethodnog koncerta u najvećoj dvorani Hrvatske.

-  Prije tri godine to je, praktično, bio prvi komercijalni koncert u Areni. Sada je menadžerica imala taj termin i tako se to uklopilo. No, ne mora značiti da su to tradicionalni nastupi za Dan žena. Nadam se da će to biti lijep koncert na kojem će svi uživati.

To je nastavak uspješne turnje "Kad pogledaš me preko ramena", koju ste otvorili spektaklom u Sarajevu. Hoćete li uskoro ponovo nastupiti u BiH?

-  Da, svirat ćemo ove godne po Bosni te u Hrvatskoj i Makedoniji. Radio bih Bihać, Tuzlu smo dogovorili, a ostalo ćemo vidjeti. Eto, ovo ljeto svirali bismo u Dubrovniku. Svirat ćemo i dalje.

Jesu li u planu nastupi u Sarajevu?

-  U Sarajevu ništa nećemo raditi dok ne bude objavljen novi materijal.

Snimate novi album?

-  Da, evo, sada je već vrijeme da se radi nešto. Imam nekih melodija, potraga je za dobrim idejama. Dvije godine su protekle kako sam objavio album "Kad pogledaš me preko ramena". Vidjet ćemo hoćemo li novi album moći izgurati do kraja godine. Neću se opterećavati. A i znaš moj stav, album ne treba raditi duže od pola godine. To je zamorno. Nema sada tu nešto... Napravimo pjesme i idemo dalje. Uskoro bih krenuo s tim. Kraj novembra, početak decembra je realno vrijeme da objavim novi album. Dakle, nepune tri godine od objavljivanja ovog albuma objavio bih novi i to bi bilo lijepo. 

Lijepa večer

Nakon koncerata rado se družite sa svojom publikom i prijateljima. I u Salcburgu je bilo tako.

-  Da, baš je bilo nekih ljudi iz Sarajeva. U Salcburg su došli ljudi iz raznih dijelova Austrije, iz južne Njemačke, neki čak iz Slovenije. Bila je baš lijepa večer. Uživam da se družim s našim svijetom, pogotovo ako su iz Sarajeva.

Koncerti idu, ali se Vi ne umarate, ne razmišljate o povlačenju?  

-  Nije to ništa specijalno, odrade se jadan-dva koncerta mjesečno. Ali, nije to pretjerano često.

*** Djeca me stalno pitaju: "Kad ćemo u Sarajevo?" ***

Kada imate manje obaveza, to znači da se možete više posvetiti i porodici, supruzi i kćerkama Uni i Lari.

-  Naravno. Tu sam, poželimo se, s njima odem negdje vikendom. U februaru, možda, dođemo u Sarajevo i na Jahorinu. Una ima nekoliko dana slobodnih od škole pa možda ćemo skoknuti. Kada su djeca bila, toliko im se svidjelo u Sarajevu i stalno me pitaju: "Kada ćemo ponovo u Sarajevo?"

Vaša starija kćerka Una pojavila se nekoliko puta s Vama u javnosti, što je demantiralo tvrdnje da porodicu krijete od javnosti.

-  Voli da se slika. Hoće da bude poznata, to sva djeca vole. To su normalne stvari. 

*** Još više poštujemo ljude koji žive u Sarajevu i koji su prošli sav taj belaj *** 

U sučeljavanju Milorada Dodika i Čedomira Jovanovića, koje je u srijedu održano u Pres-centru TANJUG-a u Beogradu, predsjednik Republike Srpske poručio je u jednom monentu lideru Liberalno-demokratske partije Srbije: "Kada je sjajno (u Sarajevu, op. a.), pitajte Gorana Bregovića ili Zdravka Čolića zašto se ne vrate ako je tamo dobro."

Čola nije gledao ovaj TV duel, ali nas je u neformalnom razgovoru podsjetio na ono o čemu je do sada više puta govorio, da je iz Sarajeva otišao 1. aprila 1984. godine kako bi Brega i on u Domžalama pravili firmu.

-  Poslije toga sam četiri godine živio u Zagrebu, malo u Splitu. Onda smo preko Zagreba, praktično, počeli raditi ploču, u Beogradu završili, krenuli tezgariti i zatekao nas je rat. Gledao si da izvučeš ljude iz rata, mamu i tatu... Znači, niko nije ulazio u rat nego su ljudi bježali od rata. E, sad, kasnije, život kako je okrenuo, poslovi... Ali, ti ljudi nikada nisu bježali od toga da su Sarajlije, da pomažu svoj grad i da dolaze.

To je kao kada bih ja sada rekao svom Tihi, Srđanu, Maliku, Mehi mom, koji je na Floridi, da se vrati u Sarajevo. To su neke druge relacije, ja u to ne bih ulazio, jer sam stotionu puta o njima pričao. To je kontekst koji nema veze s našim kontekstom, jer živimo potpuno drugačije i poštujemo još više ljude koji žive u Sarajevu i koji su prošli sav taj belaj i sve te situacije. Najbolje je ne diskutirati o tome.

Source: Avaz