Gloria.hr: Intervju sa Zdravkom Čolićem

Nije loš ovaj naš tata, zaključila je petogodišnja Lara, mlađa kći Zdravka Čolića (60), komentirajući njegov novogodišnji nastup na glavnom trgu srbijanskog rudarskog gradića Bora. Iako joj se svidjelo kako tata pjeva i skakuće po pozornici, nije dugo izdržala pa je blaženo zaspala u naručju mame Sandre(47). No, zato je njezina starija sestra Una (10) euforično plesala, pljeskala i pjevala do kraja koncerta, a potom su je jedva zadržali da ne otrči na pozornicu i baci se ocu u zagrljaj.

- Una je hiperaktivna na mene, smješka se Zdravko Čolić dok u opuštenom ambijentu svog omiljenog restorana Devetka, skrivenog usred beogradskog parka Košutnjak, prepričava kako je s obitelji dočekao Novu godinu. Sutradan, kaže, dok su mu supruga i kćeri još spavale, s rudarima se spustio 650 metara pod zemlju.

- Prvi sam put bio u rudniku. Silazak u utrobu zemlje bio mi je fantastično iskustvo, a i rudarima je bilo drago. Na kraju smo nazdravili domaćom rakijicom, da speremo prašinu, opisuje Čola koji, kamo god dođe, s neviđenom lakoćom sklapa prijateljstva i ljudima ostaje u dragoj uspomeni. Susret s njim učas se može pretvoriti u pravi teferić, zabavnu sjedeljku uz iće, piće, zanimljive priče i urnebesne anegdote. 

Za nedavnog Svjetskog rukometnog prvenstva u Beogradu njegov susret s Milanom Bandićem i Duškom Ljuštinom također je završio veselim druženjem u glasovitoj skadarlijskoj kavani ''Tri šešira''.

Kakav je u privatnim druženjima, takav je Zdravko Čolić i na sceni, dječački šarmantan, neposredan, srdačan i iskren, pa nije čudno što je već 40 godina miljenik publike od Vardara do Triglava. Publika ga željno očekuje i u Zagrebu, gdje će 8.ožujka u Areni održati svoj prvi veliki ovogodišnji koncert. Osim već provjerenog hit-repertoara,u Zagrebu će na Dan žena otpjevati i nekoliko uspješnica sa svog posljednjeg albuma ''Kad pogledaš me preko ramena''. Sarajevski pjevač s beogradskom adresomada se da će ga supruga i kćeri gledati i u zagrebačkoj Areni.

Znaju li Una i Lara vaše pjesme?

- Znaju djelomično, ali pola toga ne znaju, niti djecu forsiram s ti mojim pjesmama. Više ih zanimaju moderni hitovi, techno, ali raduju se kad ih povedem na koncert, prije svega zato što putuju i upoznaju nove ljude. Una je već velika, voli pjevati i skakati, voli se slikati, a Lara obično zaspi na pola koncerta.

Kakva je Una u školi?

- Ide u 4. razred privatne osnovne škole i odlična je učenica, bistro je dijete. Četiri godine učila je balet, išla malo na karate, a sada pleše zumbu. Puna je energije i mora je negdje ispucati,inače smo svi u kući nadrljali.

Pokazuju li djeca sklonost da krenu vašim stopama?  

- Ne bih to volio, čak nastojim umanjiti im taj poriv, no ako je nekome suđeno da zvarši na sceni, to samo uzađe...Isto kao što se kod mene dogodilo. Ali da ih kao roditelj guram na scenu, to nikako. 

Jeste li strog ili popustljiv otac? 

- Ja im ništa ne bih zabranio, što je prirodno, jer sam stariji otac, ali tu je majka koja vodi računa o disciplini.

Koja se vaša pjesma najviše sviđa Sandri?

- Baš neki dan sam je pitao, pa kaže neke od ovih starih, ''Loše vino'', Ti si mi u krvi'', ''Tvoje oči''...Ona je bila osječka rokerica, pratila je drukčiju glazbu.

Znači li to da ste joj se više svidjeli kao muškarac nego kao pjevač?

- Pa,mislim da je tako bilo. U moju pjevačku priču morala je ući, htjela-ne htjela.

Puštate li joj svoje nove pjesme i zanima li vas što ona misli o njima?

- Kako da ne, njezino misljenje mi je vazno, jer i ona ima sluha. 

Komentira li vaše nastupe?

- Njoj je najvažnije kako se osjećam, a ne kako sam nešto otpjevao.

Zna li vaša supruga sve o vama ili ste joj nešto prešutjeli?

- Naravno da zna, s njom dijelim sve u životu. Ispričam joj ja sve čega se sjetim, ali mnogih stvari se ne mogu sjetiti, dugačak je život bio. Ako bi me pitala, ja bih joj sve rekao.

Koliko ste dugo zajedno?

- Upoznali smo se u Brelima 1989., dakle skoro 23 godine.

Čime vas je osvojila?

- Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, vidiš neku dobru emociju, da je nekome stalo do tebe. To ne mogu objasniti, jer može biti najljepša i najpametnija žena poa jedva čekaš da odeš od nje. Neka energija, neka viša sila jednostavno određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Imao sam nekoliko žena u životu koje su mi bila jako bliske, ali s njima nisam ostao, a sa Sandrom jesam. Mislim da je to neka posebna dimenzija, kao da su se naše aure prepoznale. Naravno, bitno je da te žena razumije i tolerira neke stvari. Na primjer, ja ne volim ako netko odmah hoće da šefuje. Mislim da žena mora tolerirati muškarca, a muškarac će joj to vratiti na drugi način.

Oko čega se najčešće prepirete?

- Oko toga što djeca smiju, što ne smiju. Nemoj ovo,pazi ono...ja se tu uopće ne snalazim. Sandra je stroga higijeničarka i ako u kući ne skinem cipele, nastaju problemi. Ali stvarno nemamo nekih nesuglasica u braku. Po tome sam se trebao i ranije oženiti, nije to ništa teško. Nekima sve smeta, ne mogu gledati ženu u kući s viklerima, a meni baš ništa ne smeta. Što sam stariji, sve sam tolerantniji, sve mi je dobro, samo da je zdravlja. 

Je li Sandra ljubomorna?

- Ne znam, nismo nikad pričali o tim stvarima. Ne vjerujem da to kod nje postoji, nema razloga.

Jeste li vi ljubomorni?

- Vjerojatno bih bio da sam za to imao povoda. 

Je li Sandra imala neugodnosti zbog vaše popularnosti?

- Jednom ju je nožem napala neka moja obožavateljica i zarezala je po licu. Drugih većih neugodnosti nije imala, jer se ne eksponira, nije taj tip, a i ja smatram da ženu i djecu treba ostaviti po strani od javnosti.

Jeste li saznali tko je bila ta napadačica?

- Neka iz Beograda, vjerojatno bolesna. Nekoliko puta su je saslušavali, ali ne znam što je dalje bilo s njom. I bolje da ne znam.

Gdje živite u Beogradu?

- Već šest godina smo u kući na Dedinju, ali mislim da ćemo se uskoro preseliti. Ne tražim veći prostor, nego mirniju okolinu. Najviše bih volio živjeti negdje na periferiji.

Koliko supruzi pomažete oko djece i kućanstva?

- Ne razumijem se baš u kućanske poslove. Sandra ne radi, to je njezin izbor, pa je normalno da se više brine o djeci i kući. Ja joj nisam neki teret. Imam neke svoje navike, ali oko mene ne treba puno obigravati. Mislim da muškarac treba zarađivati, a ženi prepustiti odgovornost za kuću, jer žene to bolje rade. I moja majka je bila ta koja je vodila kuću, tata je radio u policiji, a ona je svu svoju energiju posvetila odgoju djece.

Kakva je Sandra kuharica?

- Dobro kuha, kao sve Slavonke. I moja punica odlično kuha, od nje je naučila.

Koliko često posvećujete tazbinu u Osijeku?

- Ne baš često, bio sam nekoliko puta. Češće odem u Zagreb, gdje znam više ljudi.

Jesu li vas zagrebački prijatelji već počeli ''žicati'' karte za koncert u Areni?

- Taj dio priče više ide preko mog brata Dragana nego preko mene. Poznat je i omiljen u mnogim krugovima, svima rado izlazi ususret, pa je on najveći problem menadžerima i onima koji se bave prodajom karata.

Što radi vaš brat?

- Dragan, svi ga znaju pod nadimkom Gabaš,je četiri godine mlađi od mene, završio je ekonomski fakultet kao i ja i jedno je vrijeme bio sa mnom u plastičarskom biznisu, koji smo imali u Zagrebu. Poslije se bavio ugostiteljstvom, a u zadnje vrijeme dobro mu ide trgovina mesom. U Zemunu ima mesnicu, a u Beogradu par ćevapdžinica s originalnim sarajevskim ćevapima prema receptu čuvenog baščaršijskog ćevapdžije Hodžića. Sarajevski ćevabdžije teško odaju svoje tajne, međutim, on je to svojim osobnim šarmom uspio dobiti. Prošle jeseni oženio je sina Harisa pa sam i ja morao pjevati na svadbi.

Gdje je bila svadba?

- U hotelu Europa u Sarajevu. Nećak mi se oženio Zagrepčankom, zove se Petra, a žive u Sarajevu. Mene su gurnuli da pjevam, morao sam, iako to ne volim. Na svadbama volim uživati, a ne pjevati. Bile su dvije muzike na toj svadbi, lijepoj i ugodnoj, koje su svirale dosta moderan repertoar, a ja i Halid Bešlić otpjevali smo nekoliko od svojih stvari.

Pokušavaju li vas i drugi dobiti da im pjevate na svadbama?

- Ima pokušaja, ali neuspjelih. Nisam to nikad radio. Na svadbama volim biti gost, pa kao gost mogu i nešto otpjevati, ali ne za lovu. Ne kažem da to ne treba raditi, i za najveće svjetske zvijezde postoji cjenik, ali to jednostavno nije moj način. Sjećam se da je Kićo Slabinac, koga jako volim, sjajno radio svadbe. Ja sam tek počinjao, imao neke hitiće poput ''Gori vatra'', i Kićo meni kaže: ''Čola, hajde ti sa mnom. Dobit ćeš lovu, a ne moraš pjevati, samo sjedi, jedi, pij i smješkaj se.''Obožavam ga, ali sam mu urekao da ja to ne mogu jer me sramota.

Bilježite li svoje dogodovštine?

- Nikad ništa nisam bilježio, a ponekad mi dođe žao, jer život mi je bio nevjerojatno bogat izvanrednim događanjima i ljudima. Moje malo poduzetništvo u Zagrebu, to bi mogla biti zasebna knjiga. Kakvih je tu bilo likova! To bi bio bestseler, veći nego autobiografija. 

Čuvate li pisma obožavateljica?

- Na žalost, ne. U našoj garaži na Grbavici bilo je na stotine tih pisama, koja su trebala da se pretoče u neku knjigu i album, ali kad je došao rat, sve je to potrošeno za loženje. Ljudi se nisu imali čime grijati, pa su i ta pisma otišla u dim. I moja prva gitara je izgubljena.

Na pozornici su vas često gađali grudnjacima. Je li vam ikad doletjelo nešto teže?

- U Nikšiću su me 1985. pogodili kamenom u glavu. Klinci s treće tribine stadiona Sutjeska bacali su kamenje po bini, tada je to bilo u modi, i jedam me strefio.

Jeste li prekinuli koncert?

- Srećom, bila je zadnja pjesma, pa sam je otpjevao do kraja, a poslije su me odveli na šivanje čela. 

Ima li vas na facebook-u?

- Ja nemam svoj profil, a lažnih Zdravka Čolića ima koliko hoćeš. Inače, ne volim sjediti za kompjutorom.

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Volim izaći sam u šetnju u prirodu, to mi je najbolji odmor, onda uđem u neku kavanicu, popijem pivo i vratim se kući. Imam sobu u kojoj je nekoliko gitara i klavirčić, to je kao moja radna soba, gdje se volim osamiti i skladati ili slušati muziku. Uzmem gitaru, prođem kroz neke melodije, nešto mi padne na pamet pa zabilježim, to me isto odmara.

Pjevate li pod tušem?

- Nisam taj tip. Ne volim pjevati mimo pozornice, i kad mi netko u društvu kaže ''hajde,pjevaj'', to mi je gore nego da me udariš maljem po glavi. Volim se pridružiti kad svi pjevaju, na primjer u kavani uz tamburaše, to mi je lijepo.

Da prestanete nastupati, biste li mogli živjeti od minulog rada? 

- Nekako sam zakržljao u stjecanju imovine, kao i većina nas koji smo odrasli u socijalizmu. Bez obzira što smo diplomirani ekonomist, bolje sam počeo ekonomizirati tek kada sam dobio djecu, ali koliko god čovjek štedio, ne može se steći velika lova. U našim relacijama se od muzike nitko nije obogatio, ali se moglo fino živjeti.

Vašem glasu je 60 godina. Osjećate li neke promjene?

- Zasad nemam problema s glasom, naprotiv, nekako je postojaniji glas što si stariji, pogotovo u dubokim registrima, a visina je ostala. Jedino me sezonski muči alergijski sinusitis, a da nije toga, bilo bi savršeno. To je kao neki Božji dar.

Kako ste proslavili 60. rođendan?

- S prijateljima u jednom klubu, ništa posebno, nije bilo nikakve lumperajke. Što smo stariji, sve manje slavimo.

Plaše li vas godine?

- Nikada nisam o tome razmišljao, ne zato što se plaši nekih godina nego nije mi prirodno da se čovjek time opterećuje. Pun sam energije i osjećam se kao da mi je pola manje od ovoga što imam. Jedino kad vidim koliko su mi djeca mala, onda se malo prepadnem pa kontam-joj, samo da sam zdrav dok djeca ne stanu na svoje noge. Tu se čovjek malo zabrine i to te malo štrecne, kontaš, što se nisi oženio s 25, ali to je, eto, Božja volja i sudbina. Iz ove kože ne mogu pobjeći.

Jeste li, zbog profesije, ikada razmišljali o estetskoj operaciji?

- To ne bih mogao, pobornik sam prirodnog izgleda. Mislim da takvi zahvati remete energetsku ravnotežu organizma, izazivaju lošu energiju i na kraju se ljudima obiju u glavu. Dobra vježba i obična kozmetika puno su bolji od estetske operacije.

Kakvu kozmetiku koristite?

- Imam suhu kožu i moram je mazati, a moja omiljena krema je najjeftinija Nivea. Nije to reklama, nego Nivea kao da je za mene izmišljena, a najbolje mi godi i pokazala se veoma uspješnom.

Imate li još pločice na trbuhu?

- Trbuh mi je sada ugodno popunjen. Mi hedonisti baš ne možemo težiti pločicama na trbuhu, ali i dalje sam u odličnoj kondiciji.

Kakve vas emocije prolaze kada gledate stare snimke? Osjetite li ponekad žal za mladošću?

- Simpatično mi je, jer sve izgleda nekako naivno, ali ne razmišljam o tome kako sam bio lijep i mlad. Ja sam druga vrsta muškarca, kod mene je sve obrnuto. Ja sam se tek sada zagrijao: imam više energije nego prije, mogu dulje pjevati, više trčati, sve više ljudi mi dolazi na koncerte. U zadnjih 15 godina, gdje god da pjevam, sve je puno.

Jeste li s godinama postali i bolji ljubavnik?

- Ne bih o tome.

Source: Gloria.hr