Prvi maj mi je jedan od najdražih praznika, i u detinjstvu i u mladosti,
ali i dan-danas. To je Praznik rada i lepo je videti po izletištima
opuštene i vesele ljude koji praznuju - priča Zdravko Čolić. On će, s
porodicom i prijateljima, otići u prirodu i okrenuti jagnje na ražnju.
Takav je običaj, kaže.
- U Bosni se za Prvi maj uvek jela jagnjetina. Ostala mi je slika
ljudi na vrelu Bosne koji stave noge u vodu da se hlade dok vrte jagnje
na ražnju, a tu pored, mala raja igra lopte. Svi nešto jedu, spremaju
pite, prave roštilj, nasmejani su. I moji su imali vikendicu u Pazariću,
kraj Sarajeva, pa smo ovaj praznik tu proslavljali. Jedni su spremali
hranu, a drugi igrali lopte - priseća se Zdravko.
Vi ste, verovatno, igrali lopte.
- Malo sam igrao lopte, a malo sam vrteo jagnje (smeh). Svi smo bili
rasterećeni i razdragani. Te praznične dane karakterisali su bogat
društveni život i bratstvo i jedinstvo. Danas se prijatelji nalaze da
zajedno odu na ručak, a nekada su se i oni koji se ne poznaju na brzinu
spajali na tim nekim izletištima. Za tren oka sklopiš prijateljstvo.
Kako danas provodite praznik?
- Bio sam prošle nedelje s porodicom na Zlatiboru, pa sam odatle
otišao na Žabljak da snimim spot za pesmu „Pamuk”, a večeras (30. april)
pevaću u Diseldorfu. U nedelju se vraćam u Beograd, pa ću s porodicom
izaći negde u prirodu. Radujem se tom izletu i zajedničkom ručku s
prijateljima.
Na koji način se pripremate za koncert na Ušću 25. juna? I šta, zapravo, spada pod pripreme?
- Ništa posebno ne radimo, sviramo koncerte. U Hamburg idem 7. maja, a
21. u Luksemburg, gde sam nekada pevao na Pesmi Evrovizije. Od te ‘73.
nisam tamo bio i jedva čekam da se prisetim tih dana s početka svoje
karijere. Nakon toga otići ćemo negde da se malo izolujemo. Ne postoje
neke posebne pripreme, visinske i nizinske, ovo je uhodana ekipa koja se
nekih pet-šest dana pred veliki koncert povuče u osamu da malo provežba
pesme koje dugo nije svirala. Tako se stvori zajedništvo u grupi, a
prijateljstvo se učvrsti. Kada smo duže zajedno, onda imamo osećaj da
smo pravi bend, vokalno-istrumentalni sastav.
Kakav će biti repertoar na koncertu u Beogardu?
- Drugačiji. Ubacićemo nekoliko pesama s poslednjeg albuma „Kad
pogledaš me preko ramena”, a oživećemo i stare pesme iz sedamdesetih,
koje odavno nismo izvodili, poput: „Vagabund”, „Sinoć nisi bila tu” i
pesmu koju mrzim zbog teksta, a volim zbog muzike „Ko te ljubi kad nisam
tu”. Naravno, „April u Beogradu” u Beogradu moramo da sviramo (smeh).
Ta dva i po, tri sata proći će u nekoj retrospektivi, što je
karakteristično za ljude koji su dugo na sceni. Lep je osećaj kad
izvučem neku zaboravljenu pesmu i otpevam je na koncertu.
Zbog čega ne volite tekst „Ko te ljubi kad nisam tu”.
- Evo zašto. Ide ovako: „Kad nisam s tobom bar jednu noć, pomislim
odmah drugi će doć da mi ukrade osmjeh tvoj...” - pa kaže - „Zašto me
mučiš, živote moj?” (smeh). To „zašto me mučiš, živote moj” jeste nešto s
čim se ja nikako ne mogu identifikovati.
Znači li to da vas život nikada nije mučio?
- Ne volim taj pesimizam. Volim da nas život umiva i mazi i na neki
način podstiče na nešto lepo i optimistično, a ne na mučenje i
stradanje. Baš ne volim pesimistične pesme, ali ova asocira na period
kada sam pevao šlagere, pa je zbog toga ipak volim.
Kako vam polazi za rukom da tako lepo i mladoliko izgledate i da se s godinama ne menjate?
- Hvala na komplimentu, ali ne vidiš ti mene kakav sam naredna tri
dana nakon što negde zaglavim (smeh). Izgleda da sam jedan optimističan
čovek koji voli ljude i sve oko sebe. Tu jednu lepu, pozitivnu energiju
koja odnekle dolazi u mene ja izbacujem i pokušavam da prenesem i na
druge. Ljudi koji to imaju, uvek na neki način sijaju i ostavljaju lep
utisak. To je energija koja proističe iz želje da ljudima pevaš i
prenosiš lepe stvari. Da ih ta tri sata, dok je nastup, rasteretiš svih
problema. Možda ta dobra energija izlazi iz mene, a to nekome izgleda
kao da sam mlađi nego što jesam (smeh).
Koje su to neke velike istine, ili male istine, ali vama značajne koje ste sa iskustvom otkrili o svetu, o ljudima, o sebi?
- Živimo u vreme loših vibracija i brige za egzistenciju, ali
traženje istine je ono čemu ljudi oduvek teže. Sam život po sebi jeste
potraga za istinom i verom. Stalno smo u tom traženju dok se oko nas
prepliću lepe i ružne stvari. Čovek svašta vidi i doživi, ali nekako
uvek veruje u bolje i pokušava da nađe istinu u svemu što je oko njega.
Kako starimo, saznanja su nam bolja, a na kraju života verovatno ćemo
spoznati i istinu. S verom u Boga, naravno.
Lik na platnoj kartici
Kakav je osećaj kada vam je lik na platnoj kartici?
- S Rajfajzen bankom dugo i uspešno sarađujem, pa kada su
mi predložili da štampaju karticu s mojim likom, bio sam veoma
počastvovan. Zaista je velika čast. Nisam verovao da to postoji, mada su
mi kasnije kazali da ima nekoliko ljudi iz šou-biznisa čiji je lik na
kartici: Elvis Prisli, Džoni Keš, Rolingstonsi... Stvarno sam
počastvovan time. Biće interesantno kad nešto kupujem u inostranstvu da
izvadim tu karticu i pokažem da sam to ja (smeh).
Vi, a ne Kristina Agilera?
- Šta s njom?
Kada se na Guglovom prevodiocu otkuca Zdravko Čolić, prevod sa srpskog na engleski glasi: „Kristina Agilera“.
- Stvarno? (Smeh). Nisam znao za to (gromoglasan smeh).
Kristina Agilera je sjajan pevač, mada je, kako sam čuo, luckasta
privatno.
Source: Blic
No comments:
Post a Comment