U susret koncertu u Dubrovniku, na koji vodimo čak
200 čitateljica i za koji se možete pripremiti uz CD koji je od ovog
tjedna u prodaji uz Story, pjevač Zdravko Čolić otkriva kako teku
pripreme za novi album, koje mu je najljepše životno razdoblje,
pomlađuju li ga njegove kćeri te što bi promijenio da može.
Story: Pripremate novi album, možete li nam reći nešto više o tome?
Novi je album skoro gotov, osim nekoliko mikseva koje ćemo napraviti u
Londonu, kao i samu postprodukciju. Kao i na prijašnjim albumima, od
ukupno 12 pjesama, autorski sam prisutan s devet. Na albumu su
sudjelovali i brojni tekstopisci i suradnici, a planiramo ga izdati
potkraj rujna ili najkasnije početkom listopada uz neki dobar spot koji
će sve to pratiti.
Story: Nakon dosta vremena održat ćete koncert u Dubrovniku, kako se pripremate za njega i što možemo očekivati?
Veselim se koncertu u Dubrovniku, kao i koncertima u Splitu, na
Makarskoj rivijeri i Istri. Dubrovnik mi je jedan od najdražih i
najljepših gradova na svijetu. Veza između Sarajeva i Dubrovnika uvijek
je postojala, baš kao i između Sarajeva i Splita. Vežem to uvijek uz
odlaske na more, ljeto, druženje… Mnoge me stvari vežu uz Dubrovnik još
od djetinjstva pa se tome jako veselim jer sam ondje posljednji put
održao koncert 1985. godine na teniskim terenima s albumom ‘Ti si mi u
krvi’. Kad je o pripremama riječ, mislim da se za Dubrovnik ne treba
pripremati zato što on sam ima tu moć i čar da te zove i da si uvijek
spreman. Svi se tome jako veselimo.
Story: Mnogi komentiraju da još izgledate poput mladića, kako vam to uspijeva?
Povremeno se brinem o sebi, ali sam kampanjac. Ponekad se zapustim pa se
malo popravljam. Rođen sam u znaku Blizanaca, a oni su malo lepršavi i
mladenački raspoloženi i prema drugima, i prema životu, i prema sebi.
Možda se to onda reflektira i na izgled.
Story: Pomlađuju li vas vaše kćeri, Una i Lara?
Sigurno. Mala te djeca nekako uvijek vuku na drugu stranu, malo podjetinjiš uz njih. Tako da stvarno možda i to ima veze.
Story: Pokazuju li sklonost glazbi?
Djeca su muzikalna, ali ne forsiram ih. Ono što vide na
internetu, slušaju na radiju i televiziji, to i prate. Imaju sklonost
glazbi, možda bi bilo dobro da imamo nekakav maleni klavir u kući da ih
naučim neke osnove, pa da onda dalje same mogu napredovati. No ne bih
volio da se ikada profesionalno bave s glazbom ni nečim sličnim.
Story: Tko ima zadnju riječ u vašoj kući?
Moja žena, naravno. Žena mora biti gazda u kući, to je moje mišljenje. I moja majka je bila glavna u našoj kući.
No comments:
Post a Comment