Slobodna Dalmacija: Ne hvata me sjeta za mladenačkim danima

Prije “okruglih” 40 godina, davne 1973., Zdravko Čolić pobijedio je na Opatiji i osigurao nastup na Euroviziji. Taj je događaj lansirao jednu od najizuzetnijih pjevačkih karijera s ovih prostora koja, evo, još uvijek traje s velikim uspjehom.

 - Jako se dobro sjećam događaja, to je bila jedna divna večer. Inspirativno nostalgičan u smislu vraćanja u prostore bivše Jugoslavije nisam, ali uvijek sam bio nostalgičan prema ljudima, prijateljima koji na tim prostorima žive – otkriva nam Čolić, koji je na valu tog uspjeha potpisao ugovor s jednom stranom kućom i snimio dva singla na njemačkom i dva na engleskom jeziku. No, nije želio živjeti u Njemačkoj, što je bio preduvjet za njegovu inozemnu karijeru, pa se vratio u Jugoslaviju. Da može otputovati u prošlost, Čolić ne bi ništa mijenjao kako bi ostvario veliku inozemnu karijeru. 

- Isto bih napravio kao što sam tada, s time što je danas u vrijeme digitalne tehnologije moguće živjeti na drugim mjestima, to jest biti kod nas, a graditi inozemnu karijeru i neki svjetski posao – veli vokal od formata.

Druženje s Gabrielom

Ipak, u posljednje vrijeme snimate albume u bijelom svijetu, konkretno Londonu, uključujući i novi, 14. po redu, i to u “Strongroom” studiju, gdje je snimao i Robbie Williams.

- Volim London! Volim tu energiju koja postoji u Londonu. Inače mislim da je Engleska centar glazbene industrije u svijetu, a tradicionalno još od sedamdestih godina radim u Londonu miks i postprodukciju svih svojih albuma. 

Jeste li tamo možda kontaktirali s nekom od svjetskih faca? 

- Na prošlom albumu radio sam u studiju Petera Gabriela i družio se njim. 

Jeste li pokušavali napraviti nešto da neki od vaših hitova odu u svijet? 

- U zadnje vrijeme ne, ali nikad se ne zna. 

Jeste li vidjeli kako jedan Ukrajinac na “Supertalentu” pjeva vašu pjesmu “Ti si mi u krvi”? 

- Da, gledao sam, vrlo simpatično i vrlo zanimljivo. 

Tko vam piše tekstove za nove pjesme? Jeste li i sami autorski nazočni na ovom albumu? 

- Kao i na prošlim albumima, autorski sam prisutan, više kroz melodije, manje kroz tekstove, ali u ideji tekstova sam vrlo bitan zbog smjera koji moraš dati tekstopiscima. Bajaga, Marina Tucaković... ima tu još nekih autora o kojima ćemo drugom prilikom.

‘Klik’ s Bratošem 

Kako surađujete s Bajagom? Koliko vam treba vremena da stvorite tekst? 

- Vrlo brzo ide. Bajaga je vrlo produktivan suradnik i vrlo dobar prijatelj. 

Producent vam je Nikša Bratoš. Kako ste vas dvojica “kliknuli” za suradnju? 

- Mi smo Sarajlije koji smo nekad zajedno svirali osamdesetih godina na turneji “Ti si mi u krvi”. Zajedno radimo već 15 godina. Producirao je zadnja tri moja albuma. 

Na sceni ste 40 godina. Bili ste na vrhu u bivšoj Jugi i poslije njezina raspada uspješno se održali. Možete li povući paralelu između nekad i sad, na stranu i (jugo)nostalgija? 

- Svako vrijeme donosi nešto drukčije i novije. Nekada je možda bilo teže raditi i doći do slušatelja. Danas u doba digitalne tehnologije i interneta svatko može izbaciti bilo kakav snimak, staviti ga na net i brzo doprijeti do slušatelja i gledatelja. 

Na vaš koncert dolazi publika nekoliko generacija. Uhvati li vas sjeta za mladenačkim danima? 

- Sjeta me ne hvata za mladenačkim danima. Lijepo mi je vidjeti sve generacije na koncertima, a pogotovo mlade koji znaju pjesme nastale u vremenu i prije nego što su oni rođeni. 

Da ste današnji tinejdžer, što mislite biste li visjeli na Facebooku ili s gitarom po parkovima? 

- Pa, opet bih isto. Nisam baš čovjek koji može pretjerano dugo sjediti pored kompjutora. Vjerojatno bih više vremena provodio uz gitaru nego što bih “visio” na Facebooku. 

Prije nekoliko godina punili ste stadione i velike koncertne dvorane u regiji. Mislite li isto ponoviti i s ovim albumom?  

- Mi ćemo raditi i velike i male koncerte. Naravno, to zavisi od mjesta i prostora.  

Split treba ‘Spaladium’  

U kakvom vam je sjećanju ostao Split? Spaladium Arena, u kojoj ste održali sjajan koncert, trenutačno nije u funkciji.  

- Žao mi je što Spaladium Arena nije trenutačno u funkciji. Nadam se da će se brzo vratiti u funkciju. Koncert u njoj ostao mi je u jako lijepom sjećanju i takav prostor potreban je gradu. 

Koncert u popularnoj primoštenskoj “Aurori” vaš je prvi klupski nastup u Hrvatskoj nakon dugo, dugo vremena. 

- U Hrvatskoj nisam imao klupski nastup više od 20 godina, tako da se radujem prije svega zbog publike koja će doći i divnih ljudi koji su u organizaciji i koji su me pozvali da zajedno napravimo jednu večer za pamćenje. 

Znate li da se “Aurora” preuređuje za potrebe vašeg nastupa i da su organizatori na “slatkim mukama”? 

- Znam, i mogu obećati da će to biti jedna divna večer za sve koji dođu. 

Koliko će vam biti teško sastaviti repertoar za koncert u “Aurori” pored silnih hitova? 

- Mi smo uigrana ekipa i repertoar je uglavnom poznat kao na svim koncertima koje radimo, s time da ćemo za publiku u “Aurori“ specijalno dodati još par pjesama. Samo nek nas prati dobro raspoloženje i lijepo vrijeme 21. lipnja. 

Izložba grudnjaka 

Zasitite li se ikad možda putovanja i koncerata? 

- Za sada ne, ali nemamo ih previše. Imaju li vam kćerke sluha za glazbu? - Imaju. Vječni mladić, slamatelj ženskih srca... Koji vas epitet bolje opisuje? - Neki treći. Da ste svaki put pokupili grudnjak bačen vama na pozornicu, biste li do danas mogli otvoriti dućan donjeg rublja? - Ne bi bilo baš dovoljno za dućan, ali za izložbu bi bilo. 

Vrijeme za obitelj 

Koliko imate vremena za obitelj? Kako uspijevate to uskladiti? 

- Možda bi trebalo imati više vremena za obitelj, ali nekako se uvijek sve uskladi. Navikli su na moj način života i često izbivanje. 

Odmor u Dubrovniku 

S obitelji tradicionalno ljetujete u Grčkoj, znali ste navratiti i na Brijune... Gdje ćete ove godine?

- Ima me posvuda, ali uglavnom svake godine zbog mira idem na Brijune. Planiram i koncert na ljeto u Dubrovniku, pa ću i tamo s obitelji u kolovozu.

Source: Slobodna Dalmacija