Peti studijski album „Šta mi radiš„ iz 1985. godine, prvi koji je
snimio u Beogradu, Zdravko Čolić je promovisao na nepotpunoj
jugoslovenskoj turneji koja je obuhvatila jadransku obalu, Bosnu i
Hercegovinu, Makedoniju kao i veliki koncert u beogradskom Sava centru,
gde je nastupio prvi put u svojoj višedecenijskoj karijeri. Sa ove ploče
kao najveći hit izdvojila se balada „Ti si mi u krvi“ Spomenke i
Korenlija Kovača, a interesanto je da u početku niko nije verovao u tu
pesmu, te je Čola nije izvodio na koncertima. Ali, ona je odjedanput
pukla.
- „Ti si mi u krvi“ je sama izašla, dobra pesma je kao voda,
sama nađe svoj put - kaže nam Zdravko Čolić, koji će 25. juna po prvi
put u karijeri zapevati na beogradskom Ušću. - U početku je nisam pevao,
počeo sam da je izvodim kada sam 1987. snimio takozvani bezimeni album
na kome su bili hitovi „Oj, devojko, selen velen“ ili „Rodi me majko
sretnog“.
Ploča nazvana „Zdravko Čolić“ prodata je u
185.000 primeraka i važi za pevačevu najslabije prodavanu ploču. Zbog
„loše“ prodaje, izostala je turneja, a Čola je počeo da se bavi malom
privredom. Kada ga je Goran Bregović pitao sudbonosno pitanje, da li je
pevač ili mali privrednik, Čola je shvatio da je Brega potpuno u pravu,
te da čovek ne može da istovremeno radi dva posla, pogotovo koja nisu
srodna. Opredelivši se za muziku, Čolić je 1990. sa Bregovićem uradio
ozbiljan album „Da ti kažem šta mi je“, na kome se našla obrada narodne
pesme „Čaje šukarije“.
- Producent te pesme nije
trebalo da bude Goran Bregović, već Dejv Stjuart iz grupe „Juritmiks“,
ali se Goran izborio da je on producira. Mislili smo da je ta pesma
evropski hit, a Zdravko i dan-danas stoji iza toga - otkriva Čolin
dugogodišnji prijatelj Peca Popović, siva eminencija jugoslovenske rok i
pop muzike.
Čolićeva ploča napravila je opštu
pometnju. Imala je i dobar tajming za objavljivanje, jer je Crvena
zvezda u tom periodu jurišala na titulu šampiona Evrope i svaka utakmica
je počinjala sa Čolinim hitom „Čija je ono zvezda“. Ploču je promovisao
u Sava centru, u sklopu festivala MESAM i napravio poseban šou sa
posebnim ozvučenjem, osvetljenjem i laserima. Album „Da ti kažem šta mi
je“ je, inače, poslednja velika ploča druge Jugoslavije, koja se raspala
u junu 1991. Tržište se zatvorilo u tom momentu, pa je zato izostala i
velika turneja, a Čola se dobrovoljno povukao u ilegalu jer nije hteo da
peva u vreme kada se puca. Danilo Kiš je svojevremeno napisao priču o
tome da kad krenu topovi, onda se harmonika ostavlja u orman, a Zdravko
se jedini toga držao. Njegovi saradnicu smatraju da je to bila grehota,
jer da je sa tom pločom održao turneju, imao bi ogroman uspeh.
-
Na tom albumu ima nekoliko divnih tekstova, poput „Reke suza i na njoj
lađa“ Duška Trifunovića, koju i danas rado pevam, „Da ti kažem šta mi
je“, „Košava“, „Negde na dnu srca“ ili „Nataša“, kako ju je zvao pokojni
Zoran Đinđić, kome je to bila moja omiljena pesma, „Maslinasto zelena“,
„Spavaju li oči nebeske“, „Košava“ Zorana - Kikija Lesendrića i „ubicu“
zvanu „Čaje šukarije“, poslednje jugoslovenske pesme u kojoj se
spominju gradovi bivše zemlje - veli Čolić.
Usledila
je sedmogodišnja pauza, tokom koje je Zdravko napustio rodno Sarajevo i
preselio se u Beograd. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama širom
Evrope sa klavijaturistom Lazom Ristovskim, a onda je usledio početak
drugog dela Zdravkove karijere. Zamolio je bubnjara Dragoljuba Đuričića
da mu okupi bend i sa devetim studijskim albumom „Kad bi moja bila“
1997. se vraća na muzičku scenu. Ploču je koncertno promovisao na devet
rasprodatih nastupa u Sava centru.
- Rekord u Sava
centru držao je Đorđe Balašević, sa 10 rasprodatih koncerata - seća se
Peca Popović. - Kada je dan za danom rasprodao svih devet koncerata,
Zdravko je rekao da neće da ide na više, jer nije hteo da uvredi svog
druga Balaševića, koga pri tom nije video nekoliko godina. Jednostavno,
nije hteo da ruši rekord svog kolega, mada je sigurno mogao da napuni
bar 12 puta Sava centara. A to je mangupski gest. Veliki mangup nije
sujetan i neće dozvoliti sebi da sruši tuđi mit. Ne treba zaboraviti
činjenicu da je Balašević prodao sto koncerata u Sava centaru, a niko u
Njujorku nije prodao sto koncerata u „Karnegi holu“ i to moramo da
poštujemo.
No comments:
Post a Comment