Sugestivnom, srčanom bis izvedbom jedne od njegovih najpopularnijih
skladbi "Ti si mi u krvi", velika pop zvijezda Zdravko Čolić zaključio
je na vizualno dojmljivoj pozornici pulske Arene čak trosatno glazbeno
druženje s oko 5.000 dobro raspoloženih posjetitelja, ponajviše
obožavateljica raznih generacija koje su pjevale i plesale na desetine
hitova ovog vječitog mladića.
Do pauze u crno-bijeloj
kombinaciji, u drugom dijelu koncerta Čolić je nastupio u tradicionalnom
bijelom odijelu koji ga, kao i njegovog svojedobno bliskog suradnika
Gorana Bregovića, čini vitalnim i nakon 40 godina bogate samostalne
karijere.
Koncert bi bio bolji i kompaktniji da je trajao dva sata
i da je set-lista od otpjevanih čak 43 pjesama bila umanjena za
srednji, jednosatni dio s 15-ak manje poznatih skladbi s novijih
Čolićevih albuma, iako se među njih ugurala i vrijedna starija skladba
"Južnjaci", autora Đorđe Novkovića, koju nije pjevao na dva posljednja
koncerta u Puli 2002. i 2008. godine.
Finiš ipak nije prepušten
improvizaciji - publiku je rasplesao niz bržih pjesama od "Pusti, pusti
modu", "Meraka"; "Mađarice", "Ruske" i "Ćaje šukarije", da bi samo
finale primirio baladom "Stanica Podlugovi". Uz kvalitetan prateći bend i
gostujući pulski gudački kvartet, lavovski posao odradilo je četvero
back vokala.
U pozitivnoj atmosferi diktiranoj impresivnom
energijom slavnog pjevača, za kojeg neupućeni promatrač nikad ne bi
povjerovao da je zagazio u 62. godinu života, srednje i starije
generacije prepustile su se osjećajima nostalgije za mirnijim vremenima
svoje mladosti. Do njih nije s gradskog stadiona dopiralo razočarenje
navijača lošom igrom pulskog nogometnog prvoligaša, kao ni moćan punk
zvuk s Monte Paradiso festivala koji se istodobno održavao u Rojcu.
Emotivni
vrhunac možda je najizraženiji bio tijekom izvedbe manje isticane
balade "E draga, draga", dok je očekivano Arena uzavrela kad bi Čolić
nizao svoje najveće hitove s pet ključnih albuma snimljenih za
zagrebački Jugoton između 1975. i 1983. godine: od uvodnih "Produži
dalje" i "Čija je ono zvijezda", do skladbi "Pisaću joj pisma duga",
"Jedna zima s Kristinom", "Pjevam danju, pjevam noću" i "Glavo luda".
Da
te pjesme nemaju rok trajanja, dokaz je i armija mlađih obožavateljica
koje se nisu ni rodile daleke 1969., kad se Čolić kao 18-godišnjak počeo
uzdizati na tada vrlo konkurentnoj jugoslavenskoj muzičkoj sceni,
njegujući sve do danas glas i stas, šarm i galantnost, ali i dojmljivu
jednostavnost i otvorenost.
Kao gošće na početku su nastupile
pulske Teranke koje su, umjesto Čolića koji je ovaj put nije imao na
repertoaru, izvele pjesmu "Loše vino", dok je 15-minutnu pauzu između
dva koncertna bloka ispunio ritmički nastup crnogorskog bubnjara
Dragoljuba Đuričića i četvero njegovih mlađih suradnika.
No comments:
Post a Comment