Jutarnji: Čola 34 godine kasnije

Novinar Sven Semenčić te 1978. godine dobio je u Poletu zadatak: intervju sa Zdravkom Čolićem. Danas, 34 godine kasnije, kao direktor korporativnih komunikacija EPH dobio je priliku postaviti mu ista pitanja.

Vidio sam već u Zagrebu kako djevojke koje se natisnu posve blizu, raširenih očiju u suspregnutoj komi očekuju njegov autogram. U vanjskom su pak krugu radoznalci, oni koji su došli pogledati odakle gužva i oni koji se tješe ironičnim primjedbama. No i vanjski je krug elektriziran i to nema veze s tim što čovjek misli o Zdravku Čoliću i njegovu pjevanju; naprosto, njegov glamour fascinira.”

Oduševljenje idejom

Zapisao je davne 1978. pokojni “rock kritik” Dražen Vrdoljak, u prvome iz nove serije omladinskog Poleta, prvog kojeg kao art direktor potpisuje hrabri konceptualist Goran Trbuljak. Glavni urednik tadašnjeg Poleta Ninoslav Pavić, današnji je izdavač Jutarnjeg lista, a kao urednik kulture u toj redakciji i zagriženi promotor novovalne estetike, nisam ispočetka pretjerano bio oduševljen idejom uredništva da naslovnica i glavni intervju tog povijesnog broja Poleta pripadnu baš Zdravku Čoliću. Trideset i četiri godine kasnije, za Jutarnji list dogovaramo medijsko pokroviteljstvo velikog Čolićeva koncerta, baš za taj osmi mart u Areni, u Zagrebu.

Ozbiljan poslovni plan

Vremenska distanca bila je na žalost ili na sreću, uglavnom nemilosrdna prema “tvrđoj” punkoidnoj struji koju smo tada gorljivo zagovarali. Diplomirani ekonomist Zdravko Čolić cijelu je priču od samoga početka utemeljio kao tržišno relevantan i ozbiljan poslovni sustav, kao svojevrsno “društvo s ograničenom odgovornošću”. Naši “stariji” urednici, djelujući u tom kasnom socijalističkom okviru, pravilno su prepoznali kompatibilnost Čolićeve tržišne ideje s jednostavnim ciljem da Polet prodamo u više desetina tisuća primjeraka. Čolić na naslovnici dokinuo je agoniju niskotiražnog režimskog biltena koji se prodavao tek u par tisuća primjeraka. Iako je već tada, te davne 78. godine, Zdravko Čolić doživio vrhunac popularnosti - koji su fenomenološki i sociološki secirali svi tadašnji mediji - upravo je “punkerski” Polet radikalno repozicionirao Čolića. Iz pjevača šlagera u modernog izvođača pop glazbe. Prepoznali smo ga kao autentičnog promotora najpozitivnijih vrijednosti “srednje struje”.

Uoči njegova zagrebačkog koncerta nametnula se stoga pomalo suluda ideja za svojevrsnim “remakeom” tog intervjua u Poletu, davne 1978. godine. Zdravku Čoliću se ideja odmah svidjela jer i sam smatra taj intervju prijelomnim u svojoj karijeri. Ipak, u neobaveznom razgovoru Čolić priznaje kako njegova publika danas funkcionira na principu “nasljednog prava”. Ono, kćer/majka/baka - generacijska priča - kako Čolić voli identificirati svoju sljedbu.

Najbolje godine

Tu sintagmu upotrebljava u više navrata tijekom razgovora jer, kako kaže, u ono doba je aktivirana tek “prva generacija” obožavateljica.

- Karijeru sam počeo u rock bandovima, bio sam pjevač legendarne Korni grupe, no tek je 1972. godina označila početak moje prave karijere - kaže Čolić pa, uz smijeh, zaključujemo kako su stožerna snaga njegove današnje publike upravo četrdesetogodišnjakinje, rođene te iste 1972. godine. “Žene u najboljim godinama”, tvrdi jedan od najuglednijih “heartbreakera” ovih područja. Te je godine Čolić i započeo samostalnu karijeru kada je na festivalu “Vaš šlager sezone” izveo pjesmu Kemala Montena “Sinoć nisi bila tu”. Iako - ne propušta spomenuti Čolić - njima uz bok stoje i dvadesetogodišnjakinje koje su upravo otkrile emocije koje skriva Čolin “stari” katalog. Definitivno, Zdravko Čolić je prvi, a bogme gotovo i jedini izvođač ovih prostora čija pojava uspijeva izazvati masovnu, prvenstveno žensku, histeriju svojstvenu pop glazbi iz njezina nevina doba šezdesetih godina. Činjenica je pak kako današnja blazirana globalna scena ne poznaje ovakve rudimentarne izljeve osjećaja kakve, istim intenzitetom i danas izaziva pojava Zdravka Čolića. U uvodu intervjua u Poletu, autor je i sam opčinjen Čolinom pojavom. Možda pomalo i ljubomoran, jer Čola pustoši teren gdje god prođe, zapisuje; “Osim svega Čolić je stvarno zgodan, privlačan, za klasu ljepši nego na slici koju potpisuje. Mislim da je visok oko 1,90 i ima atletska, upravo bilderska ramena i ruke”.

Neodoljiva strast

Čolić i danas, s punih šezdeset godina života, izgleda super, a žene, u one tri generacije i dalje padaju u trans pred binom. U tzv. “fun parteru” i na zagrebačkom će se koncertu, uz novopridošle klinke, naći i mnoge ugledne žene iz poslovnog i javnog života. Strast za Čolićem jednostavno je neodoljiva. Njihovi partneri koji će eventualno sjediti u kakvim VIP ložama i dalje će, baš kao i one davne 1978. biti pomalo ljubomorni na vječnog zavodnika Čolića i njegovu emotivnu pjesmu. Ipak valja podsjetiti kako je legendarno bacanje grudnjaka, baština na koju, bar na ovim prostorima, pravo polaže vješti sarajevski šarmer.

Source: Jutarnji