Spektaklom koji će 25. juna prirediti na beogradskom
Ušću, naš najpopularniji pop pevač ikada, Zdravko Čolić, zaokružiće
muzičku šetnju po srpskoj prestonici, kada su koncertni prostori u
pitanju. U Beogradu je prvi put zapevao u Domu sindikata sa “Korni
grupom” 20. oktobra 1971. na festivalu “Hit parada”, čuvenu pesmu Vaska
Pope o glavnom gradu. Sarajlija raskošnog glasa s lakoćom je otpevao ovu
rapsodiju, a nastup su svi upamtili po tome što je novi pevač “Korni
grupe” umesto lakih nota pevao ozbiljnu pesmu.
Snimivši u međuvremenu singlove “Sinoć nisi bila tu” i
“Gori vatra”, Čola je periodično pevao takozvane koktel programe u
zemunskom “Pinkiju” i novobeogradskoj Hali sportova. Sa kompozicijom
Kornelija Kovača “Ona spava” (u kojoj ove reči izgovara čak 56 puta), na
tekst Velizara Sofranca, Čolić 23. novembra 1974. osvaja prvo mesto na
“Hit paradi”, ponovo u Domu sindikata.
Svojstveno
njegovom horoskopskom znaku Blizancima, Zdravko nije hteo da nastupi na
tom prestižnom festivalu koji je organizovao Boža Gocić, tada direktor
PGP RTS, priseća se rok novinar i kritičar Peca Popović, Čolin
dugogodišnji prijatelj. - Nije došao ni na generalnu probu, a iz
Sarajeva ga je u Beograd “fijatom 1300” dovezao njegov drug Hido
Saračević. Ali, kada je iza scene video “Bej siti rolerse” i čuvenu Poli
Braun, rešio je da se ipak takmiči.
U
proleće 1975. Čolić trijumfuje u Domu sindikata na festivalu “Beogradsko
proleće” sa pesmom “April u Beogradu”, po pevačevom mišljenju, možda
najboljom pesmom Kornelija Kovača. Imao je odličnu pesmu, koja je i
danas važna za Beograd. Popović kaže da kada čujete pesmu koja valja
prvi put, odmah znate da je to ta pesma. A ne znate zašto. Jer odlična
je ona pesma koja je uhvatila i vetar i miris u vazduhu, i emociju koja
tog momenta vlada, i lokaciju i ima dobru produkciju. A “April u
Beogradu” imao je sve. Naslonivši se na pesmu “Ona spava”, ta
kompozicija gurnula je Zdravka u albume, jer je do tada objavljivao
singlove sa raznih festivala po Jugoslaviji i, naravno, “ubijao” sa
tiražima. Longplej ploče, odnosno albumi, u Jugoslaviji su počeli da se
prodaju krajem 1974. Prvu “longplejku” snimilo je “Bijelo dugme”, pa
zatim Josipa Lisac, “Ju pop selekcija”, a Zdravko Čolić nametnuo se kao
četvrti, u smislu da je prešao tiraž od 25.000 primeraka. “Jugoton” je
procenio da vredi investirati u njegov debi album “Ti i ja”, objavljen
1975.
S prvim albumom, desio se i prvi
Čolin solistički koncert u Beogradu, 1976. godine u Domu sindikata, na
kojem su ga pratili sarajevski “Indeksi”, a posle i prva jugoslovenska
turneja.
- Tada hale nisu bile moderne, a
Dom sindikata je uz Kolarac bio jedina kultna koncertna sala u Beogradu -
kaže Zdravko Čolić. - “Indeksi” su me pratili kao grupa, a izvodili su
prvi svoj deo programa, jer tada nisam imao dovoljno repertoara da bih
sam “izneo” koncert. Druga stvar je bila što sam se kao Sarajlija družio
sa ljudima koji važe za najbolju i najkvalitetniju grupu u Jugoslaviji,
pa nije bilo šanse da iko može bolje da me prati osim njih.
No comments:
Post a Comment