Posle devet rasprodatih koncerata u beogradskom Sava centru,
večiti mladić naše pop muzike Zdravko Čolić otpevao je 1997.
jugoslovensku turneju, nastupivši i u Prištini uprkos sukobima na
Kosovu. Njegov 10. studijski album “Okano” objavljen krajem 2000. prodat
je u tiražu većem od pola miliona primeraka, a Čolić je krenuo na
veliku turneju po gradovima bivše Jugoslavije koja je završena 30. juna
2001. spektakularnim koncertom na “Marakani” pred 80.000 ljudi, dok je
direktan prenos pred malim ekranima pratilo više od četiri miliona
ljudi.
Ulaznice za ovaj koncert puštene su u prodaju 21. juna, devet dana
ranije. Tog jutra Zdravko je bio u Sarajevu, na sahrani Davorina
Popovića, pevača “Indeksa” i svog velikog prijatelja, kada je dobio MMS i
video gužvu na blagani “Marakane” koja se protezala do Autokomande.
- Druga “Marakana” bila je baš masovna - kaže nam Zdravko
Čolić, koji će 25. juna prvi put u karijeri održati koncert na
beogradskom Ušću. - Svašta je tu bilo, ljudi su pokušavali da uđu na
stadion sa svih strana, napravio se čep, hapsili su nas, pitali gde je
višak karata, zašto ovo, zašto ono... Koncert je bio u subotu, a tri
dana pre, u četvrtak 28. juna, Slobodan Milošević je izručen Hagu. U
nekim svetskim glasilima je pisalo da je taj koncert “proslava povodom
demokratskog izručenja”, što nema nikakve veze jer je to, ipak, bio
koncert jednog izvođača zakazan mnogo ranije. Ljudima je laknulo s jedne
strane, a sa druge, bio je to veoma važan test za državu da vidi kako
će 80.000 ljudi reagovati na masovnom događaju. I zato je došlo celo
rukovodstvo.
Zdravko je na svojoj koži učio lekcije i
postavljao standarde. Radio je stvari koje do tada nisu rađene na takav
način. Njegovi prijatelji i saradnici smatraju da je uvek radio sam
protiv sebe i izazivao sam svoju biografiju. Mada je mogao da ostane u
mitu i u tome uživa, Čolić se i dalje, kao klinac, raduje i pevanju, i
snimanju ploča i održavanju koncerata. Mudri kažu da pokvareni ljudi
govore o sebi u trećem licu i umeju da čuvaju svoju biografiju. Naš
najbolji pop pevač svih vremena svoju biografiju sa svakom pločom i
svakim koncertom stavlja na iskušenje. On je jedini pevač na svetu koji
peva duge koncerte, zato što ima odgovornost prema publici. A njegovi
obožavaoci to i te kako dobro znaju i umeju da cene.
-
Ja definitivno imam problem sa repertoarom, jer zahvaljujući malom
tržištu u kom živimo, postoje različite želje publike koja je sa mnom
godinama - objašnjava Čolić. - To me povuče, malo preemotivno reagujem,
jer hoću svakome da ispunim želju. Važno je i koliko ljudska pažnja može
da izdrži, jer ona se jednostavno koncentriše. Nisu fudbalske utakmice
džabe izmišljene da traju dva puta po 45 minuta, plus eventualno
produžeci.
Mada karte za koncerte svetskih zvezda
njegovog ranga koštaju pet puta više i traju duplo kraće, Čolić uvek
insistira da cena ulaznica bude što niža, a na njegovoj set-listi uvek
je između 35 i 42 pesme. A moglo bi da ih bude i sto, jer Čolić ima više
hitova nego “Rolingstounsi”. Njegove ploče su skupe ne zato što je
produkcija skupa i uz to se gala jede i pije, nego što je izbor pesama
ogroman, pa se bori da ima one najbolje. Kad god se pojavi Zdravkova
nova ploča, uvek bude komentara da neka pesma ne valja, a posle tri
meseca ti isti komentarišu da nisu čuli bolju. Jer, duga karijera, kakvu
Čolić ima, zasnovana je na pesmama, a ne na tračevima ili reklami. I
zato Čola sme da pogleda u oči svakog od nekoliko desetina hiljada ljudi
na koncertu. Jedini je koji zna gde ko stoji, svakog vidi, svakom
mahne, namigne, da neki znak.
- Emotivno imam tu
obavezu, jer što je duža karijera, i ako je čovek pošten, odgojen i još
uvek se bavi tim poslom, njegova je dužnost da brine o publici koja je
možda bila na nekoliko njegovih koncerata, kupila nekoliko ploča i
prenela tu ljubav na mlađu generaciju. Ja to doživljavam na svojim
nastupima - ističe Čolić.
Druga “Marakana”
Drugo pojavljivanje Zdravka Čolića na stadionu
“Marakana” bilo je 19. juna 1985. na koncertu “Za milion godina”, koji
je “JU rok misija” održala pred 21.000 ljudi. Radilo se o koncertu za
gladne u Africi, koji se desio dve sedmice pre legendarnog “Lajv ejda”.
Goran Bregović je tada odbio da se pojavi uz obrazloženje da “Bijelo
dugme” ne svira kolektivne koncerte, pa je na kraju Bajaga “pokupio
kajmak”. Singl “Za milion godina” objavljen je u listu “Rok” i za jedno
pre podne prodat je u 150.000 kopija. Za gladne u Africi je tada
sakupljeno i uplaćeno 250.000 dolara (65.000 dolara od prodaje i 185.000
dolara od koncerta na “Marakani”).
No comments:
Post a Comment