Balkaniyum: Moj učenik Zdravko Čolić

Kažu da je biti učitelj jedno od najplemenitijih, ali i najtežih zanimanja koja čovjek može odabrati. Tako je razmišljala i Fatima Delić, danas penzionirana učiteljica, koja je skoro cijeli radni vijek provela u nekadašnjoj Osnovnoj školi Vladimir Perić Valter. Među brojnim dječijim licima, tada, krajem 50-ih, izdvajalo se jedno: ono današnje pjevačke zvijezde Zdravka Čolića. Tri godine svojom učiteljicom zvao je Fatimu Delić. Rodilo se tada prijateljstvo koje traje i danas, iako se učenik i njegova učiteljica dugo nisu vidjeli.

"Zdravkova učiteljica sam postala kad je on pošao u drugi razred. Bio je odličan đak, a sjećam se njegovih teka, bile su tako uredne! Predavala sam mu do četvrtog razreda, ali i kasnije sam nastavila pratiti njegov rad, ne samo njegov nego i ostalih mojih učenika... Teško je opisati emocije koje sam gajila i gajim za moje učenike. Nekad se izražavaju smijehom, nekad suzom, a nekad šutnjom."

Talentiran dječak 

U domu prepunom uspomena, Fatimi su među najdražim slike njenih učenika. Jedna od njih je i fotoobjektivom zabilježeni zagrljaj s učenikom Zdravkom. Očiju orošenim suzama, prisjeća se tih dana. "Bio je sklon glumi. Zapazila sam njegove prekrasne crne oči, izraz lica. Vodila sam u školi recitatorsku i dramsku sekciju i odmah sam ga nagovorila da recitira: on je tako toplo i divno izrazio osjećaje te recitacije. Sjećam se, poslije toga, jedne priredbe: Unioninvest je bio pokrovitelj škole Vladimir Perić Valter i onda smo mi, za dan tog preduzeća i ostale praznike, išli tamo i pravili poseban program. Zdravko je bio na čelu grupe učenika koji su učestvovali u toj manifestaciji. Iako je bio strašno skroman, uspjela sam ga motivirati, zaintrigirati. Nastupio je i digao cijelu salu na noge."

Osnovac Zdravko, prisjeća se njegova učiteljica, uvijek se skrivao na slikama, tražio pozadinu. "Nikad nije trčao naprijed, sklanjao se, a opet, bio je svestran dječak, upućen u svašta: likovno, tehničko, recitacije, dramsku sekciju. Imao je fantastične impulse. I dok sam pratila uspon njegove karijere, nisam bila iznenađena. Sjećam se prve gitare koju mu je kupio otac, bio je već u starijim razredima osnovne škole..."

Kada je shvatila razmjere Zdravkovog talenta, učiteljica je stupila u kontakt s njegovim roditeljima kako bi zajedničkim snagama napravili prostor mališanu i njegovim potencijalima. "Njegov otac me je jako cijenio; majka Stana je divna žena koja je uspjela napraviti odličan posao sa Zdravkovim odgojem. Čini mi se da ovo što je Zdravko danas i što posjeduje, on to nije nakalemio, on to nije dobio, to je temelj njegove porodice. Jednostavno je tako odgojen. Sjećam se da bi znao podijeliti sendvič s djevojčicom koja tog dana nije imala užinu... Izrastao je u pravog čovjeka, ljudinu. Bilo mu je normalno da sve svoje dijeli s ostalim."

Prilika za susret 

Zdravko nije zaboravio učiteljicu Fatimu. U jednom od svojih intervjua prisjetio se kako je, kao osnovac, za tadašnji praznik republike bio kažnjen zbog dječijeg nestašluka, te nije mogao nastupiti na priredbi. "Došao sam kući plačući, jer je umjesto mene recitovao neko drugi... Onda sam promijenio učiteljicu, pa drugu, pa je tek moja treća učiteljica, Fatima Delić, imala razumijevanja za moj recitatorski dar. Nastupao sam po Sarajevu recitujući partizanske i neke druge pjesme."

Zadnji susret Zdravka Čolića i njegove učiteljice desio se davno, još prije rata. Sjećanje može prevariti, pa se ni Fatima ne može tačno sjetiti prilike, ali ostali su u kontaktu. "Ja mu praštam, znam da nema vremena, tako da se ponekad samo čujemo telefonom."

Pred Zdravkov mostarski koncert, prije nekoliko godina, njegova učiteljica trebala je biti tamo, ali je u posljednji čas njen odlazak u Mostar otkazan. "Nisam pitala šta je bio razlog otkazivanja", veli.

Pokušala je još jednom, kad je Zdravko bio u Sarajevu, ali nije uspjela doći do njega... Ipak, nadala se da će jednom doći trenutak kad će se njihov susret desiti. "Kad sam čula za ovaj oktobarski koncert, pomislila sam da je to prilika da ga napokon sretnem. Ne znam šta bih mu rekla, opet bih ga zagrlila i to bi bilo dovoljno."  

Source: Balkaniyum