Kažu da je biti učitelj jedno od najplemenitijih, ali i najtežih
zanimanja koja čovjek može odabrati. Tako je razmišljala i Fatima Delić,
danas penzionirana učiteljica, koja je skoro cijeli radni vijek provela
u nekadašnjoj Osnovnoj školi Vladimir Perić Valter. Među brojnim
dječijim licima, tada, krajem 50-ih, izdvajalo se jedno: ono današnje
pjevačke zvijezde Zdravka Čolića. Tri godine svojom učiteljicom zvao je
Fatimu Delić. Rodilo se tada prijateljstvo koje traje i danas, iako se
učenik i njegova učiteljica dugo nisu vidjeli.
"Zdravkova učiteljica sam postala kad je on pošao u drugi razred. Bio je
odličan đak, a sjećam se njegovih teka, bile su tako uredne! Predavala
sam mu do četvrtog razreda, ali i kasnije sam nastavila pratiti njegov
rad, ne samo njegov nego i ostalih mojih učenika... Teško je opisati
emocije koje sam gajila i gajim za moje učenike. Nekad se izražavaju
smijehom, nekad suzom, a nekad šutnjom."
Talentiran dječak
U domu prepunom uspomena, Fatimi su među najdražim slike njenih učenika.
Jedna od njih je i fotoobjektivom zabilježeni zagrljaj s učenikom
Zdravkom. Očiju orošenim suzama, prisjeća se tih dana. "Bio je sklon
glumi. Zapazila sam njegove prekrasne crne oči, izraz lica. Vodila sam u
školi recitatorsku i dramsku sekciju i odmah sam ga nagovorila da
recitira: on je tako toplo i divno izrazio osjećaje te recitacije.
Sjećam se, poslije toga, jedne priredbe: Unioninvest je bio pokrovitelj
škole Vladimir Perić Valter i onda smo mi, za dan tog preduzeća i ostale
praznike, išli tamo i pravili poseban program. Zdravko je bio na čelu
grupe učenika koji su učestvovali u toj manifestaciji. Iako je bio
strašno skroman, uspjela sam ga motivirati, zaintrigirati. Nastupio je i
digao cijelu salu na noge."
Osnovac Zdravko, prisjeća se njegova učiteljica, uvijek se skrivao na
slikama, tražio pozadinu. "Nikad nije trčao naprijed, sklanjao se, a
opet, bio je svestran dječak, upućen u svašta: likovno, tehničko,
recitacije, dramsku sekciju. Imao je fantastične impulse. I dok sam
pratila uspon njegove karijere, nisam bila iznenađena. Sjećam se prve
gitare koju mu je kupio otac, bio je već u starijim razredima osnovne
škole..."
Kada je shvatila razmjere Zdravkovog talenta, učiteljica je stupila u
kontakt s njegovim roditeljima kako bi zajedničkim snagama napravili
prostor mališanu i njegovim potencijalima. "Njegov otac me je jako
cijenio; majka Stana je divna žena koja je uspjela napraviti odličan
posao sa Zdravkovim odgojem. Čini mi se da ovo što je Zdravko danas i
što posjeduje, on to nije nakalemio, on to nije dobio, to je temelj
njegove porodice. Jednostavno je tako odgojen. Sjećam se da bi znao
podijeliti sendvič s djevojčicom koja tog dana nije imala užinu...
Izrastao je u pravog čovjeka, ljudinu. Bilo mu je normalno da sve svoje
dijeli s ostalim."
Prilika za susret
Zdravko nije zaboravio učiteljicu Fatimu. U jednom od svojih intervjua
prisjetio se kako je, kao osnovac, za tadašnji praznik republike bio
kažnjen zbog dječijeg nestašluka, te nije mogao nastupiti na priredbi.
"Došao sam kući plačući, jer je umjesto mene recitovao neko drugi...
Onda sam promijenio učiteljicu, pa drugu, pa je tek moja treća
učiteljica, Fatima Delić, imala razumijevanja za moj recitatorski dar.
Nastupao sam po Sarajevu recitujući partizanske i neke druge pjesme."
Zadnji susret Zdravka Čolića i njegove učiteljice desio se davno, još
prije rata. Sjećanje može prevariti, pa se ni Fatima ne može tačno
sjetiti prilike, ali ostali su u kontaktu. "Ja mu praštam, znam da nema
vremena, tako da se ponekad samo čujemo telefonom."
Pred Zdravkov mostarski koncert, prije nekoliko godina, njegova
učiteljica trebala je biti tamo, ali je u posljednji čas njen odlazak u
Mostar otkazan. "Nisam pitala šta je bio razlog otkazivanja", veli.
Pokušala je još jednom, kad je Zdravko bio u Sarajevu, ali nije uspjela
doći do njega... Ipak, nadala se da će jednom doći trenutak kad će se
njihov susret desiti. "Kad sam čula za ovaj oktobarski koncert,
pomislila sam da je to prilika da ga napokon sretnem. Ne znam šta bih mu
rekla, opet bih ga zagrlila i to bi bilo dovoljno."
