Zdravko Čolić otputovao je u četvrtak sa
beogradskog Aerodroma „Nikola Tesla“ preko Minhena za Čikago, gde će
večeras sa bendom održati prvi koncert na američkoj turneji. Zbog toga
neće prisustvovati večerašnjoj premijeri mjuzikla „Glavo luda“ u
Pozorištu na Terazijama, ali je u ekskluzivnom razgovoru za „Novosti“
obećao da će sigurno doći na neku od repriza.


- Ne znam fabulu mjuzikla, jer nisam bio ni na jednoj
probi - kaže nam Čola nacionale. - Nisam prisustvovao ni pretpremijeri u
Čačku, mada su me najavili, a da me niko nije pitao. Bilo je još nekih
ekipa koje su htele da na moju muziku rade predstavu, ali je reditelj
Nikola Bulatović bio najuporniji i izgurao svoju priču. Vidim da je
odabrao mladu ekipu glumaca i pevača. Želim mu svu sreću, a ja ću
pogledati o čemu se tu radi čim se vratim iz Amerike. Njihova ideja je
bila da izađem na kraju premijere i nešto otpevam, ali kako sada letim
za Ameriku, verovatno ću im se pridružiti na nekoj od repriza u oktobru
ili novembru, i na kraju sa bendom otpevati „Glavo luda“.
Reditelj kaže da je strepeo da li će dobiti vašu dozvolu za pesme?
-
Ja sam pevač i autor samo nekih pesama, ostalo su numere poznatih
kompozitora koji su radili za mene. Svi su manje-više dali dozvole da se
njihova muzika izvodi u mjuziklu.
Sećate li se kada ste prvi put čuli „Glavo luda“, koja otvara B stranu vašeg drugog albuma „Ako priđeš bliže“ iz 1977. godine?
-
To je pesma Ranka Bobana, koji je došao kod mene kući u Zagrebačku
ulicu u Sarajevu i pustio mi nekoliko svojih stvari. Jedna od njih je
bila „Glavo luda“ na tekst Duška Trifunovića. Odmah mi se dopala jer je
tekst fantastičan, a muzika vuče malo na folk. Taj album je producirao
Kornelije Kovač i uvek je bilo pola njegovih, a pola pesama drugih
autora. Jedno od tih preostalih mesta smo odmah rezervisali za „Glavo
luda“. Inače, Ranka Bobana viđam često.
Upravo krećete na još jednu turneju po SAD?
- Posle gotovo tri godine, evo me opet tamo. U Americi imam mnogo dragih prijatelja tako da se radujem susretu sa njima. Sutra sam
u Čikagu, u subotu u Detroitu, a idućeg vikenda pevam u Bostonu i
Njujorku. Da li je najbolja atmosfera na koncertu u Čikagu? Objektivno,
tamo ima najviše naše raje i najviše ljudi bude na koncertu. Jeste,
najbolje je u Čikagu, nekako se najviše znamo. Mislim da možemo u
Americi da uradimo i Los Anđeles, jer stižu zahtevi za koncert iz tog
grada, ali ćemo to da ostavimo za neku drugu priliku. Postoji varijanta
da odemo u Australiju, u Sidnej i Melburn, negde u decembru.
Dokle ste stigli sa novim albumom?
-
Početkom oktobra počinjem da snimam demo-pesme. Imam nekih svojih
stvari od kojih ćemo producent Voja Aralica i ja krenuti, a kasnije ćemo
se „kačiti“ na raznorazne ideje. Staro je pravilo da je uvek najveći
problem sa tekstovima, a manji sa melodijama, zato bih uključio više
ljudi. Možda pred Novu godinu objavim singl od ovih novih pesama koje
imam, ali objektivno album ne bi mogao da bude gotov pre proleća.